Svakog 20. ožujka kazališta diljem svijeta obilježavaju Svjetski dan kazališta za djecu i mlade ustanovljen od svjetske kazališne organizacije ASSITEJ. Dom kulture Kristalna kocka vedrine na taj će dan, s početkom u 11 sati, za djecu upriličiti svoju predstavu ˝Povratak iz budućnosti I˝. Riječ je interaktivnoj edukativnoj predstavi s temom iz praktične ekologije koja govori o znanstveniku nedovoljno svjesnom moći koju posjeduje.
Toga se dana, uoči igranja predstave, čita poruka koju svake godine napiše neki od renomiranih umjetnika u svijetu i u Hrvatskoj.
PORUKE ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE
Kao djevojčica, iako živahna i razigrana, znala sam satima promatrati kako lastavice marljivo i uporno grade gnijezdo. Često sam, da ne propustim niti jedan dio predstave, znala i ručati ispod buduće nastambe tih divnih i vrijednih letećih zvijezda, na kamenu, u dvorištu bakine primorske kuće. I baš ta predstava, gradnja doma sa snažnim motivom osiguranja topline podmlatku u kojeg će se iz temelja sigurnosti vinut u nebo, u svijet,
podsjeća na gradnju dječjeg zora. A taj zor, osjećaj mogućnosti leta, otvorenih prostora, prostora slobode omogućava kazalište. Od malih nogu do velikog plavetnila, na sjedalicama u mraku, promatrajući bljesak pokreta, gesta, govora, pjesme, kostima, scene, u djetetu potiče ono najtemeljitije: svjesnost o mogućnosti kreacije, slobode, otisnuća, napretka, punog života, strasti.
Živeći vrlo blizu kazalištu lutaka znala bih na desetke puta gledati jednu te istu predstavu. Frekvenciju
mojih posjeta nije mogla pratiti godišnja količina predstava na repertoaru. Ipak, svaki puta, i ta ista predstava u meni je izazivala sasvim drugačiji dojam s temeljnim kako mogu sve, odmah ili sutra kao odmah.
I danas, kad se zatvore vrata dvorane, bila riječ o predstavi za djecu ili odrasle, u tom trenutku otvara
se jedan sasvim novi svijet, svijet neomeđenosti, potencije. Usisna snaga kreativnog motiva u kazalištu moćna je. Kroz situacije, podražavanje stvarnosti u nijansama svih žanrovskih i paraboličkih momenata, prepoznajemo se. Kao bića koja gradi kreacija. Danas, u svijetu iznuđenog poredka stvari u birokratske ladice, kazalište je pozitivno zbunjujuće. Naglašavajući, odričući ili dodajući elemente na koje djeca u školskoobrazovnom sistemu uravnilovke nisu navikla, ono je sjajna iskra koja korigira neumitno niveliranje različitosti. Snažna iskra koja pali ono najplemenitije u djetetu: igru kao kreaciju, kreaciju kao slobodu, nesputanost koja nježnim nitima snažno čuva kroz cijeli život dijete u nama. Stoga je praznik kazališta za
djecu i mlade gnijezdo koje nam valja graditi marljivo i uporno.
Silvija Šesto, dramaturginja
Ja, vi, oni
Kazalište je vrlo važno za svako dijete od najranije dobi. Dramska umjetnost omogućuje nam da prvi put pristupimo zajednici izvan svoje obitelji, a to činimo u trenucima kad igramo onu igru koja je tako tipična za djetinjstvo: “kao da…”, “pravimo se da ..” ili “pretvarajmo se da …”.
Igra “pravimo se da…” vrlo je bitna za razvoj dječje mašte jer omogućuje djetetu da stvori zamišljenu budućnost koja je bogata i složena, s drugim ljudima… To je zato što u kazalištu postoji “ja”, tj. onaj koji se
igra ili glumi kao da se događaji zaista događaju kako bi drugi, tj. “oni” – publika, mislili da je to stvarnost. A postoji još i “vi”.
Ja, vi, oni
To jedinstvo “mene i tebe” na pozornici toliko je snažno da stvara “nas” i naš tajni jezik. Sudjelovati u kazališnom komadu kao gledatelj –ili, kao što bi rekao veliki brazilski kazališni redatelj Augusto Boal, spect/actor (spectator = engl.: gledatelj, promatrač; actor = engl.: glumac, op. prev.), u svakom slučaju znači priključiti se fikciji i prihvatiti je, baš kao što smo činili u djetinjstvu. Dijete shvati da njegov svijet postoji kroz igru sa stvarnošću, a dijete može učiti samo iz sitnih iskustvenih trenutaka jer još nije svjesno obrazaca, pravila i dogmi …
Ja/vi/oni …
Zatim netko drugi, koga odrasli zovu ‘onim drugim’, dolazi na pozornicu da bi glumio sa ‘mnom’. “Oni” moraju vjerovati u ljepotu, moraju sanjati i biti preneseni izvan stvarnosti onoga što ostatak čovječanstva radi. “Oni” ne
vode ratove nego nastoje razumjeti svijet. “Oni” moraju sjediti u tišini, zapanjeni zasljepljujućim svjetlom koje stvara međusobni od nos ‘tebe i mene’, koji je i sam tako savršeno uravnotežen da čak ni nasilje “nije stvarno”.
Sve to “pretvaranje” i “fikcija” najbolji je odgojni proces koji dijete može proći.“
Ja/vi/oni … ”Nešto kao čarolija – “abrakadabra” ili “tri, dva, jedan – kreni!”
Kako bi dijete bolje sanjalo , a odrasli bolje razumjeli… Osim ako nije obrnuto …
Zahvaljujući tome što ASSITEJ to dobro razumije, nas dvije dobile smo čast da budemo glasnici nade, mladosti, umjetnosti i odgoja te da službeno i s ponosom otvorimo ovu proslavu.
Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti budućim naraštajima prenijeti poruku o važnosti učenja putem kazalište umjetnosti s ciljem da se promiče bolji svijet utemeljen na miru, poštovanju i socijalnoj pravdi.
Malala Yousafzai, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014. godine
Guila Clara Kessous, UNESCO-ova umjetnica za mir
