Svečana proslava 35. godišnjice Plesnog studija održat će se na Svjetski dan plesa 29.04.2014. godine u 19.00 sati u Domu kulture Kristalna kocka vedrine, kada ćemo svojim sugrađanima pokloniti obnovljenu predstavu Nevidljivi gradovi s kojom smo imali zapažene rezultate na međunarodnim kazališnim festivalima.
Premijera ove predstave je bila 2010. godine i nakon nje smo gostovali na festivalima:
2010. 50. festival hrvatskih kazališnih amatera u Starom gradu na Hvaru, pohvala stručnog žirija za vizualnu poetičnost kazališta pokreta
2011. Kazališni dani europske kulture Paderborn, Njemačka
2011. Međunarodni amaterski kazališni festival Dialog 2011, Tromsø, Norveška
2011. HerbstAkt, Holzhausen, Austria
2012. 8. Međunarodni festival “Avangarda i tradicija” Gatschina, Rusija, nagrada za dostignuća u plesnom teatru
Westfalski list br. 118 / napisao: Manfred Stienecke
.. Njihova otprilike jednosatna koreografija koja se odvija potpuno bez riječi prikazuje nadnaravno lijepe slike iz jednog imaginarnog svijeta nastanjenog vilovitim bićima. Devet atletskih plesača – osam žena i jedan muškarac – očito raspolažu profesionalno školovanim jezikom tijela koji ih osposobljava za dirljiv izražajni ples. Prema predlošku romana talijanskog pjesnika Itala Calvina oblikuju hrvatski gosti svoj komad „Invisible Cities” (“Nevidljivi gradovi”) kao slikama bogato putovanje k ljudskim osjećajima. Pokretima koji neprekidno teku izražavaju simpatiju i požudu, zavođenje i odvraćanje, veselje i otuđenje. Fantastični kostimi i rekviziti, opojna glazba, ugođajno osvjetljenje i filmske projekcije nadopunjuju njihov ples koji je jednostavno užitak…
Lokalna kultura br. 118 / napisala: Ann-Britta Dohle
..U scenariju predigre punom ugođaja u kojemu video-instalacija pokazuje morski krajolik s galebovima uzdiže se jedna žena iz plavog krajobraza – folije. Sjene i realnost stapaju se jedno s drugim. Poetsko putovanje puno asocijacija – inspirirano pjesnikom Italom Calvinom – počinje; izlet u maštu.
U maštovitim kostimima bijele boje stapaju se žene s konturama galebova. Riječ je o slobodi i njezinom otimanju, o odnosima, o ženi i ženi, ali i o muškarcu i ženi koji se neprestano približuju, ograničuju, tlače i oslobađaju. Elementi “modernog” ali i klasični baletni elementi otplesani su izvanredno. Pri tom su vođeni nevjerojatnim osjećajem za razumijevanje ritma vremena da bi u prostoru i vremenu ponekad postigli ono neobično lebdeće stanje iz kojeg izranja jedan međusvijet.
Glazba, svjetlo, raspoloženja se mijenjaju, strasti i krajolici pretaču se jedni u druge. Ipak, još ljudi, zastiru plesači svoje lice krilastim rukavima, postaju samo obrisi i bića iz snova. Zatim opet pokazuju kako se sleđuju: s bijelim šibljem na glavama skrućuju se u skupnoj pozi. Pred kraj: krajolik plaže, nekadašnji prirodni prostor obrubljen je neboderima, nekada “bijeli” ljudi čine se izmijenjenima, uprljanima…
Fantastična večer plesnog kazališta, u kojoj su plesačice i plesači pokazali širok spektar svojih izražajnih sposobnosti svoje visoko profesionalno plesno umijeće.
