17. međunarodni festival dječjih kazališta “Maslačak” održan je u Sisku od 11. do 15. svibnja 2015. godine. Ovogodišnji festival karakterizirala je visoka razina kvalitete predstava koje su mladi izvođači izvodili za publiku svog uzrasta. Moramo naglasiti da je program kojeg su izveli Slavuljčeki iz Petrinje pod nazivom “Anđeo proljeća i gospođica Tama” ipak najvećim dijelom bio glazbeni program s elementima scenskog izraza, te ga ovdje razmatramo kao dio informativnog, off programa. Ipak, želimo potaknuti izuzetno vrijedne voditelje da još više krenu u istraživanje scenskog izričaja i da ga uklope u svoj već i sada vrijedne dosege te s nestrpljenjem očekujemo njihove daljnje uspjehe. Zapažanja, koja je pored redatelja gosp. Silvija Vadle dogovorno artikulirao koordinacijski tim organizatora festivala su slijedeća:
1) Dramski studio Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Osijek, CRVENO BURENCE, voditelji Lidija Helajz (redateljica) i Areta Ćurković (asistentica redateljice)
Plijeni iskrenost i neposrednost ove predstave u kojoj se dječji ansambl izuzetno spretno nosi s teškim svakodnevnim društvenim problemima i progovara o njima ne dijeleći univerzalna rješenja već opominjući na teškoće i sve one zapreke subjektivne naravi što stoje na putu do rješenja. Brzi tempo izvođenja i promjena maštovito stiliziranog prostora (jednolični putni kovčezi) učinili su ovu atraktivnu predstavu (proizašlu iz niza scenskih etuda) primjerenom zabavom i poukom za današnje mlade ljude čija je percepcija uvježbano ubrzana drastičnim utjecajem multimedije. Scenski govor je bio iznenađujuće blizu privatnom govoru ali uz spontanost pokreta (čitavu predstavu odlikuje značajna pokretljivost sve do poslijednje scene u kojoj statičnost čak vrlo dobro pristaje). Predstavi “Crveno burence” dodjeljujemo Posebno priznanje za stilizirano scensko uprizorenje.
2) Baletni i Plesni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak, ALISA, autorica Jasminka Petek Krapljan
Jedno od najzrelijih umjetničkih djela festivala upravo je ova plesna predstava. Enigmatični svijet začudnih likova što ih je stvorio engleski pisac i matematičar Lewis Carroll (pravim imenom Charles Lutwidge Dodgston) prema čijem djelu je predstava nastala vrlo je maštovito uklopljena u današnjicu sivilom protkane urbanosti u kojoj tek grafiti izražavaju krik za bojom. Zapanjujuće slike (a vrlo često i zastrašujuće što nevjerojatno dobro pristaje ovom scenskom događaju) oživljavaju kroz precizan plesni pokret u kojem se kroz niz uloga ostvaruje forma čitka u svojoj cjelovitosti i svrhovitosti u predstavi. Fragmenti, odnosno epizode u kojima se glavni likovi razvijaju od početka do kraja priče maštoviti su eksperimenti s veličinom, bojom, usmjerenjem,valeurom, tempom i ekspresijom plesača. Plesni ansambl različitih uzrasta odlikovao se superiornošću tehnike i primjerenosti izražaja. Autoironija u vještom izboru glazbe (Vogue, Thriller) dekonstrukcijski je pomak koji naglašava začudni svijet Lewisa Carolla i začudnost koreografsko režijskih rješenja Jasminke Petek Krapljan. Predstavi ALISA dodjeljujemo Posebno priznanje za inovativne režijske postupke i inscenaciju.
3) Dramski studio Zorin doma Karlovac, VELIKI I MALI, autorica teksta i redateljica Sanja Hrnjak
Vješto vođena priča u kojoj se isticao glumački ansambl različitih uzrasta prikazao nam je ovu lepršavu, optimističnu svakodnevnu ali opet intrigantnu priču. Predstava “Veliki i mali” je nizom vješto povezanih i sjajno uigranih scena stvorio čvrst mozaik i prikazao nam svu složenost i ljepotu međuljudskih odnosa i emocija. Maštovito korištenje scenskog vremena i razvoj priče kroz “stvarno” vrijeme razvoja jedne generacije bili su vrlo čitljiva i efektna potpora dramaturgiji. Uvjerljivost glumaca koji su igrali čitavu lepezu likova od djece, preko mladih roditelja, roditelja srednjih godina do već onih starijih te susjeda (starca) nije bila niti u jednom trenutku upitna. Likovnost i glazbena slike su u potpunosti slijedili umjetničku izražajnost ove lijepe, primjerene predstave za djecu. Redateljici predstave VELIKI I MALI Sanji Hrnjak dodjeljujemo Priznanje za najbolju režiju predstave i Posebno priznanje za pedagoški rad sa starijim uzrastom djece.
4) Dramski studio Zaprešićkog kazališta Zaprešić SVAKI PAS IMA SVOJ DAN, autor teksta Dubravko Mihanović, režija Marina Kostelac, Nikolina Bakmaz
Razigranost i neposrednost svježeg ansambla (ponovno različitih uzrasta)duhovito i nadahnuto prikazuje urbanu priču o međuljudskim i međupsećim odnosima i gdje se jasno ocrtava ideja da smo unatoč razlikama svi i zanimljivi i vrijedni poštovanja. Pretpremijerna izvedba ove predstave nije bila opterećena suvišnom tremom koja bi umanjivala postignuća glumaca. Originalni glazbeni brojevi, nadahnuto izvedeni od cijelog ansambla i prirodnost koreografije bili su još neki od aduta ove predstave. Spretno vođeni mali su glumci uvjerljivo stvorili novi scenski svijet i kroz scenografski naznačen stiliziran prostor dočarali put do “Zemlje sretnih pasa”; dodali bismo i ne samo pasa. Glumcima u predstavi SVAKI PAS IMA SVOJ DAN dodjeljujemo priznanja i to:
a) za najbolju mušku glavnu ulogu Bornu Benčića za ulogu Štruce,
b) za najbolju žensku glavnu ulogu Miu Rogić za ulogu Lokne.
5) Dramski studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak, ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA, voditeljica Dubravka Granulić
Radost dječje igre pretočena u veselu glumačku igru ove predstave za djecu plijeni na prvi pogled. Efektna dramaturška obrada poznate priče Ivane Brlić Mažuranić sjajno je usmjerila generalnu liniju scenskog događanja. Ekonomičnošću informacija iz priče ubrzo se priključila uvjerljivost kolektivne igre mladog (ovog puta uzrastom ujednačenog) ansambla. Stilizirana scenografija i začudna rješenja kostima (pogotovo krave) izazivale su oduševljenje. Nadalje, brzi tempo predstave pogoduje zahuktavanju događanja na putu glavnih protagonista. Originalni glazbeni brojevi upotpunjuju priču prepunu sjajnih scenskih minijatura malih glumaca. Ovo je bio zadivljujući primjer kazališnog rada s djecom.Predstavi ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA dodjeljujemo slijedeća priznanja:
a) autorici Dubravku Granulić Priznanje za najbolju dramaturšku adaptaciju
b) za najbolju mušku sporednu ulogu glumca Maksa Heinemana za ulogu Bundaša
6) Del Arte Bitola, Makedonija SKAZNA NA PRINCOT PELISTER, tekst Dimitar Zaharievski, režija Bojan Stojkov
Univerzalnost jezika kazališne umjetnosti je u ovom slučaju uspješno dokazana. Prekrasnu priču, izvorno djelo Dimitra Zaharievskog, malen ali virtuozan ansambl (sveukupno pet glumaca i glumica) s puno duha i duše (ljubavi i humora) odigrali su na festivalu “Maslačak”. Uz vidljivu posvećenost kazalištu i glumi uopće, protagonisti su bili na visini zadatka u plesnim a posebice pjevačkim rolama, plijeneći nas muzikalnošću. Stilizacija i likovnost u kostimima i scenografiji pratili su po svemu ovu vrlo zabavnu scensku priču. Komični pasaži u predstavi (igra vilinskih bića koje sjajno igra uigrani autorski dvojac) svojim artizmom nadmašuju mnoga vrlo dobra profesionalna ostvarenja. Ipak, nadasve plemenita ideja koja ostaje za ovom predstavom o svemogućoj ljubavi vrhunac je predstave, za što vjerujemo da je i cilj ove nadahnute autorske ekipe.
Autoru teksta predstave SKAZNA NA PRINCOT PELISTER, Dimitru Zaharievskom dodjeljujemo Priznanje za najbolji izvorni (originalni) tekst.
7) Dramski studio Narodnog pozorišta Tuzla, BiH, KRALJ LAVOVA, režija Nermin Hodžić i Amila Beširović
Nimalo jednostavan zadatak uprizorenja priče “Kralj lavova” ovaj mladi ansambl uspješno je savladao. Optimizam koji je zračio iz mladih glumaca, stiliziran pokret i prezentacija likova ovu je scensku basnu učinio razigranim scenskim djelom. Začudna likovnost predstave bila je doslijedno u funkciji fabule. Logična uporaba scenskog prostora i neposrednost glumaca i njihova maštovitost predstavu su učinili zanimljivom i razigranom.
Predstavi KRALJ LAVOVA dodjeljujemo Priznanje za najbolju scenografiju, kostimografiju i masku i Posebno priznanje za pedagoški rad s mlađim uzrastom djece.
8) Pan Teatar Beograd, Srbija, GALERIJA, režija Olivera Viktorović
Zadivljujuća, suvereno odigrana predstava koja nam kroz sinkretizam umjetničkih izraza (ples, poezija, glumačka komika) priča poučnu priču o slikarstvu. Skup scenskih etida tvori jasnu i razumljivu predstavu u kojoj se scensko događanje i korištenje scenskog vremena izuzetno uspješno dovode u funkciju objašnjenja kvalitativne promjene u poimanju slikarstva kod čitave galerije likova – mladih ljudi koji posjećuju galeriju slika. Upravo te inspiracije i motivacije likova ovo scensko događanje čine lucidnim samopretraživanjem. Poučna nota ove predstave nije docirana već izlazi kao logičan rezultat djelovanja umjetnosti na protagoniste. Vođenje ove grupe primjer je sjajnog rada jer su voditelji s velikim umijećem uz stalnu prisutnost djelovali nevidljivi, odnosno taman toliko vidljivo da budu korektiv što čitav splet scenskih bravura vode jednom jasnom generalnom linijom predstave s plemenitom idejom kako nas slikarstvo oplemenjuje i motivira da nađemo još više kvalitetnih misli i emocija u sebi. Upravo to fino scensko tkanje ovu predstavu čini posebnom na festivalu.
Predstavi GALERIJA dodjeljujemo Priznanje za najbolju predstavu festivala.
Kazališni redatelj: Silvije Vadla
