Autori : Jasminka Petek Krapljan, Jasmin Novljaković
Scenografija: Valentina Šerbec
Kostimografija: Igor Dobranić
Editiranje glazbe: Ivan Koprivčević
Inspicijent: Radmila Brodarac
Tehnika: Ivan Mihić, Aleksandar Franjić /Zdravko Kovačević, Nenad Rožanković
Design plakata, afiše i video: Danijel Pavlić
Garderobijerke: Đurđica Huml, Antonija Lukinić
Premijera 2006.god.
Festivali:
2007. god. 47. Festival hrvatskih kazališnih amatera u Kastvu, posebna nagrada za kazališno istraživanje
2007. god. 46. Linhartovo srečanje, Postojna, Slovenija
2008. god. 10. Svjetski festival dječjih kazališta Moskva, Rusija
2009. god. Kazališni dani europske kulture za slobodne i neprofesionalne grupe Paderborn, Njemačka
2010. god. Međunarodni festival Focus, St. Anton, Austrija
2012. god. Zderzenia teatralne,Varšava, Poljska
Gazeta Zdarzenia teatralne nr. 2
Naš život se zatvara u nekoliko radnji, stvari i prostora. Većinu života potpuno istih. Zahvaljujući Plesnom studiju otkrio sam tu jednostavnu životnu istinu.
Radnje: slavina, gumb od lifta, kvaka, ruka, kvaka, ruka, gumb od lifta, slavina.
Stvari: zelena spužva, jeftina kemijska, upaljač, omiljena fotografija.
Prostori: soba, lift, dvorana za probe, soba.
To je u osnovi moj život. Tri rečenice koje će vam reći daleko više o mom životu od informacije koliko imam godina i gdje sam išao u školu. Uhvatio sam se nedavno jednog teksta Wieslawa Komase u kome govori da vodeći vježbe s osobama koje započinju svoju avanturu s kazalištem pokušava postići s njima tzv. stanje zero, ili maksimalno opuštanje i stvaranje takvog tjelesnog stanja koje će izražavati najmanje moguće. Tek kad postignemo to stanje možemo na sebe dodavati djelovanje i emociju. Tada su vidljivi kao tinta na praznom papiru. To “stanje zero” uspjeli su ostvariti umjetnici iz Hrvatske. Zahvaljujući tome poruka je bila vrlo čitljiva.
Vjerujem da ljudi koji se u životu pojavljuju na našem putu nisu slučajni. U toj, a ne u nekoj drugoj vesti, točno onda kada treba. „Zderzenia“ ove godine su učinila da u to vjerujem sve snažnije. Kada sam s velikim uzbuđenjem gledao predstavu, mislio sam o tome kako ubijamo kaos i smrt. Da je netko htio da ljudi koji u Hrvatskoj imaju, kao i ja svoje majke i omiljeno drveće, da za vrućih dana piju kompot i vole duboko disati nakon oluje, dođu ovdje i podijele sa mnom svoju strast. Svemir se u takvim trenucima čini poznat i prijateljski. Takav je bio zahvaljujući Plesnom studiju.
Slawomir Narloch
