U oštroj konkurenciji predstava na Županijskoj smotri kazališnih amatera Sisačko-moslavačke županije, prema odluci selektora Igora Ružića pobjednici Županijske smotre kazališnih amatera su Petrinjski akordi – dramska sekcija – POU Hrvatski dom Petrinja s predstavom „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“. Režiju potpisuje Gordana Šelendić.
Petrinjski akordi – dramska sekcija POU Hrvatskog doma Petrinja predstavljati će Sisačko – moslavačku županiju na 58. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera koja će se održati u Pazinu i Vodicama u svibnju 2018.
IZVJEŠĆE IZBORNIKA
Općenito
U sisačkom Kazalištu 21 tijekom vikenda 7. i 8. travnja 2018. održana je Županijska smotra kazališnih amatera Sisačko-moslavačke županije. Odigrano je ukupno sedam predstava, od kojih „Gottland“ Češke besede Sisak revijalno. Rasporedom protegnuta na cijela dva dana, s početkom u 11 sati i svršetkom oko 22, smotra je okupila najrazličitiju publiku, u skladu s poetikom pojedine skupine, namjerom autora i redatelja ili uzrastom izvođača. Posebno su dobro primljene predstave lokalnih grupa: „Pinokio“ Dramskog studija Kockica, kojoj je otvorenje smotre ujedno bila i premijera, te „Dnevnik malog Perice“ Amaterskog kazališta Sisak kojom je smotra zatvorena. Potvrđena je time bogata i povijesno utemeljena veza Siščana i kazališnog amaterizma, obzirom da je riječ o jednoj od hrvatskih regija sa snažnijim porivom za takvu vrstu umjetničkog djelovanja. I ovogodišnja je smotra, unatoč činjenici da se ove godine nisu prijavile sve poznate i priznate grupe iz Siska i okolice, pokazala uzbudljivu raznolikost pristupa kazalištu, potrebe za bavljenjem tom vrstom umjetničkog i društvenog rada te želje da se upravo takvim angažmanom ostavi traga, kako na samima sebi, tako i na publici.
Smotru sam pratio kao selektor Hrvatskog sabora kulture kako bih izabrao predstavnika Sisačko moslavačke županije na 58. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera koji će se održati u Pazinu i Vodicama u svibnju 2018.
O predstavama, prema rasporedu igranja
„Pinokio“, Dramski studio Kockica, Sisak
Rijetko se dogodi da su predstave s djecom i za djecu toliko uspješne da se o njima može govoriti dugo i opširno, ne u smislu intervencija i poboljšanja, nego u smislu potvrde smjera i načina djelovanja. „Pinokio“ Dramskog studija Kockica i voditeljice Dubravke Granulić upravo je takva. Iako nije ni više ni manje od inscenacije poznate priče, njezina vrijednost je u pedagoškom radu koji istodobno poštuje kazališne uzuse, do mjere da disciplini režije nije izmaknuo čak ni naklon. Gotovo svaki detalj ove produkcije promišljen je, usustavljen i pažljivo praćen, pa ne čudi da su izvođači disciplinirani, posvećeni i točni. Među vrhunce predstave po maštovitosti i režijskoj suptilnosti treba upisati scenu s marionetama i onu u kojoj naslovnom liku raste nos. Iako iz pedagoških razloga nije umjesno izdvajati izvođače, nužno je spomenuti scenografiju Danijele Gotal Grgurač, te scenski pokret s potpisom redateljice, kao i činjenicu da je tekst prepjevan u stihove, što je također dokaz pune svijesti o materijalu s kojim se radi i za koga se radi. Ukratko, „Pinokio“ je još jedan argument za osnivanje „malog FHKA“, makar i bijenalnog, jer ovakve predstave zaslužuju da ih se barem vidi, ako ne i nagradi, u istovrsnoj konkurenciji.
„Hajka na zmaja“, Udruga mladih Invictus (dramska sekcija), Hrvatska Kostajnica
Predstava nastala prema tekstu Siniše Tešanovića u prilagodbi Elene Pušeljić i režiji Zejnebe Mikulić, voditeljice dramske sekcije Udruge mladih Invictus, velikih je ambicija koje ne uspijeva u potpunosti realizirati. Najbolji dokaz je činjenica da je njezina „periferija“ promišljena i bogata, što znači da je kostimografski i scenografski gotovo besprijekorno popunjena i mišljena, dok joj posebna zvučna podloga kao i definirano osvjetljenje daje posebnu atmosferu. I režijski se, pogotovo u određenim zaista inteligentno i vješto pogođenim trenucima, ona postavlja kao visokokvalitetni rad međugeneracijske solidarnosti. Međutim, ono gdje priča koja spaja opća mjesta svijeta bajki izvedbeno pada upravo su izvođači, što nipošto nije problem ni njih ni njihovih nježnih adolescentskih godina. Unatoč činjenici da predstava ima ozbiljan suradnički tim, gdje scenografiju i kostimografiju potpisuje Elizabeta Andrić, većina izvođača ostaje shrvana izvedbenim zadatkom što rezultira nedovoljnom ekspresijom, s izuzetkom Karle Vujčić, koja je ujedno odgovorna i za funkcionalni scenski pokret. Ukratko, predstava koja je u želji da rekreira i bajkoviti svijet i iluziju kazališta, zaboravila na ono najvažnije.
„Intimus“, Scena Sisak
Gotovo profesionalna produkcija, kako se i očekuje od etablirane i uspješne skupine kakva je Scena Sisak, „Intimus“ je ozbiljna predstava velikih očekivanja, od sama sebe ali i od gledatelja. Voditelj skupine i redatelj, ujedno i „glavni“ glumac Tihomir Kosić u tekstu srbijanske dramske autorice Jelene Kajgo pronašao je pravi potencijal za intimnu, prostorno i vremenski suženu i zato kvalitetno zbijenu komornu igru petoro aktera. Suvremena priča, koja plijeni svojom aktualnošću i prepoznatljivošću, pored zadanosti općih mjesta, ima onu posebnu kvalitetu da svoju dramaturšku kompaktnost preslikava na premreženost i nerazmrsivost zbiljskog svijeta, pogotovo onog političkih, kriminalnih ali i sasvim intimnih „opasnih veza“. Drugim riječima, „Intimus“ je podloga za kvalitetnu TV-seriju, ali koja se ne opire komornoj sceni, pogotovo kad se pozorničkom realizmu posveti toliko truda koliko to u scenografskom, kostimografskom i, u nešto manjoj mjeri, režijskom aspektu čini ova produkcija. Iako predstavu nosi glavni lik u izvedbi samog redatelja i voditelja skupine, pažnju plijeni sasvim suverena Tamara Jovanović, pogotovo u svjetlu činjenice da je riječ o debitantici, ali i veteran Scene Sisak Zoran Ivanić, dok im kvalitetnu podlogu u „podržavateljskim“ ulogama daju ništa manje koncentrirani Kristina Hodak i Stiv Stipić. Riječ je o predstavi suvremenog tona i kroja koja, unatoč povremenim padovima u ritmu, ulazi u sam vrh kazališnog amaterizma koji kuca na vrata nažalost čvrsto zatvorena od strane „profesionalaca“.
„Štrumfastična eko priča“, AKD Veliki za male, Kutina
Iako ponavlja uobičajenu pogrešku kazališno-amaterskih skupina koje čine „veliki i mali“, da „mali“ uglavnom sekundiraju „velikima“, „Štrumfastična eko priča“ ipak osvaja svojim porukama i pozitivnom energijom te, ne manje važno, zrnom ozbiljne kazališne zaigranosti. Ovo posljednje se najprije tiče točne i funkcionalne režije Sanje Rašo Car, ali i teksta, baziranog na persiflaži naslovnog animiranog serijala i kanonskih bajki, koji redateljica potpisuje s Ljubicom Rašo Belši i Jasminom Rašo. Pridodati tome treba i pohvalu za na trenutke zaista zanesenu izvedbu te moć kvalitetne i brze improvizacije, poneku provučenu poruku za odrasle poput „Policija ne voli nas crne!“, kao i smisao za efektno korištenje tehnoloških, ovdje ponajprije kemijskih, procesa u svrhu razigravanja i očuđavanja produkcije. Suigra Ljubice Rašo Belši i Jasmine Rašo kao Gargamela i njegove (ako me sjećanje na davne dane djetinjstva ne vara) izmišljene supruge/družice posebno je kvalitetan dio predstave, na koji je nemoguće ostati hladan. Sve u svemu, nepretenciozna predstava „dobre vibre“ koja se, unatoč obrazovnoj i odgojnoj namjeri, na koncu vrlo simpatično ruga svemu, čak i kazalištu.
„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, Petrinjski akordi – dramska sekcija – POU Hrvatski dom Petrinja
U obradi i režiji Gordane Šelendić, voditeljice dramske sekcije Petrinjskih akorda, često ali ipak nedovoljno izvođen najpoznatiji komad klasika domaće dramske književnosti druge polovice prošlog stoljeća dobio je još jedno(m) pravo na život. Iako naizgled govori o vremenima koja su prošla, „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ izvanvremenski je magnum opus Ive Brešana upravo zato što je primjenjiv na sva vremena i sve lokacije, a ta činjenica, ispravno shvaćena, odbija svaku aktualizaciju. Upravo zato, ova predstava vrlo pomno, u granicama mogućnosti, zadržava „izvornost“ kostimske i scenografske ambijentiranosti, kako ne bi narušila lektirni sklad izvornika dok njegova vlastita unutarnja vrijednost radi za apsolut vječne čitljivosti. Velika je vrijednost sama po sebi postaviti ovaj tekst, a još veća je sa srednjoškolcima proizvesti situaciju u kojoj oni ne samo bez ostatka srčano sudjeluju u predstavi, nego i njezin smisao, pa onda i onaj dodani konotativni višak, prenose u vlastitu svakodnevicu razumijevajući, svjesno ili podsvjesno, njezinu pravu temu i poantu. Tehnički, „… Mrdušu…“ nije toliko zahtjevno postaviti, jer je napisana za „siromašno kazalište“ dok pretpostavlja i priželjkuje amatersku neprilagođenost i krutost, ali iz nje treba izvući i karaktere i jezik, što je Gordani Šelendić uspjelo, najprije izvrsno pogođenom podjelom, a onda i radom s njom. Rezultat je izuzetno uspjela predstava brojnih epizoda, među kojima su Ofelija Tee Harčević, Učitelj Ivana Genca, Šimurina Joze Vučkovića i Bukara Tomislava Dunđera. Kao dodana vrijednost, ona podsjeća da ovaj nezamjenjivi i neponovljivi tekst nikad ne bi smjeli igrati profesionalci, što je njegovo i prokletstvo i blagoslov.
„Dnevnik malog Perice“, Amatersko kazalište Sisak
Tehnički zasigurno najimpresivnija produkcija ovogodišnje sisačke smotre, „Dnevnik malog Perice“ Amaterskog kazališta Sisak u režiji Silvija Vadle od publike je zasluženo toplo primljena. Posljedica je to teksta Vjekoslava Majera koji je brojnim inscenacijama i ekranizacijama dostigao legendarni i općeprihvaćeni, pa i općepoznati status koji odavno više nije samo agramerski nego univerzalno lokalpatriotski. Ova produkcija tom statusu ništa ne oduzima, ali ponešto dodaje: najprije jednu od najsimpatičnijih inačica Franje Šafraneka, u izvedbi samog redatelja, ali i kontekstualno znakovito izjednačavanje vrijednosti značenja gostinjske sobe/blagovaonice privatnog stana i javnog prostora gostionice, čime se nadomješta pozornički komplicirana komunalna univerzalnost dvorišta iz izvornika. Vješta režija prostora i vremena, unatoč nespretnom mraku između prizora, povremeno nudi poveznicu preko žive glazbe koju drži pod kontrolom i svjetla kao regulatora tona pojedine situacije, ali pritom pomalo zaboravlja same izvođače. Tako naslovnog Pericu, u izvedbi talentiranog Maksa Heinemana, ostavlja u nepotrebnoj afektiranosti, dok Marijanu Nine Prangovski prepušta klišeju. Od iste kombinirane boljke pate i središnji likovi Ane Šafranek i mitskog gospodina Fulira, kojima primat uzima s jedne strane ipak važan lik Mine, koju igra Željka Marelj, ali i vrlo uspješna epizoda Mladena Kneževića kao gostioničara Žnidaršića. Unatoč nedostacima, riječ je o vrijednoj predstavi vrhunske kostimografske i scenografske opreme Danijele Gotal Grgurač, koja može stati uz bok najboljim interpretacijama ovog popularnog klasika. Zato je i očekuje dug pozornički život.
Zaključak
Za predstavnika Sisačko-moslavačke županije na 58. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera odabrao sam predstavu „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ skupine Petrinjski akordi – dramska sekcija – POU Hrvatski dom Petrinja.
U oštroj konkurenciji neupitno vrijednih produkcija poput „Dnevnika malog Perice“ i „Intimusa“, ova predstava se izborom teksta, dosljednom i kvalitetnom režijom te brojnim uspjelim glumačkim interpretacijama, pogotovo uzme li se u obzir dob izvođača i zahtjevnost zadatka, nametnula kao najkvalitetnija i po mnogočemu najvažnija na ovogodišnjoj Županijskoj smotri kazališnih amatera Sisačko-moslavačke županije.
Uz čestitke svim sudionicima,
s poštovanjem,
Igor Ružić
Zagreb, 11. travnja 2018.
