Voditeljice seminara Slavica Moslavac, kutinska etnologinja i muzejska savjetnica i Lana Moslavac, sviračica na tradicijskim glazbalima.
Uz dječje igre, brojalice, pjesme i pjevana kola, polaznici će imali prilike naučiti i nešto više o tradicijskom ruhu te glazbenom i plesnom nasljeđu, a i glazbalima kao što su: dvojnice, jedinka, tičice, razne šuškalice, čegrtaljka, rifljača, ali i tambura samica, prim, dude…
Dječje igre su se izvodile na livadama i drugim čistinama, raskrižjima, širokim dvorištima ili u zatvorenim prostorijama (hižama, kasnije seoskim domovima i školama). Prema spolu dijele se na: ženske i muške, prema uzrastu izvođača: dječje, predškolske i školske i na kraju igre mladeži pred ženidbu, a to su uglavnom igre ljubavnog sadržaja kojima se željelo iskazati tko se kome sviđa i tko je kome drag. Prema dobi, spolu i složenosti igara korišteni su i razni rekviziti. Oni su se sastojali od sasvim jednostavnih; špangi ili ukosnica, broševa, gumbi, voćnih bobica i prirodnih vlakana do drvenih obruča – pevca; raznih dužina i oblika batina – pala ili kvaka; te raznih čvrstih i noževa na sklapanje, nadžaka, sjekirica i drugih pomagala sa oštrim sječivima.
U svim igrama željelo se pokazati pred suigračima, jer druge publike gotovo i nije bilo, vještina, spretnost i snalažljivost izvođenja pojedine igre, nadasve borbenost koja je nerijetko završavala verbalnim ili fizičkim obračunima. Igre su često započinjale pomoću brojalica, dogovorima ili šakanjem, a igralo se bez sudaca, sa utvrđenim pravilima o samom tijeku i završetku igre.
Djeca su se smjela igrati, tek nakon što su napravili poslove kod kuće ili u polju. Ponekad su čak pobjegli iz škole da bi se igrala. Naravno, poslije su čuli kritiku od roditelja. Igre su se dijelile na ljetne i zimske. Ljetne su se igre igrale na gmanju ili gmajni (livadama, pašnjacima…), a zimske na snijegu. Najčešće su se igrali sa školskim prijateljima/prijateljicama, susjedima, braćom i sestrama. Većinom su bile igre sa više igrača. S roditeljima su se igrali vrlo rijetko i to navečer i zimi.
U prošlim vremenima tradicijske igre bile su sastavni dio tjelesnog odgoja tako da ih srećemo zapisane doduše u tragovima u starim udžbenicima za niže razrede osnovnih škola.
Danas jedino kulturno-umjetnička društva pokušavaju u svoje koreografije uključiti baštinjene brojalice, tradicijske igre, pjesme i kola iz prošlosti.
U Gradu Kutina osim smotri, festivala i drugih sadržaja primjerenih dječjem uzrastu, već niz godina u mjesecu srpnju, organizira se druženje pod nazivom Ljetna razbibriga na kojoj se najmlađi podučavaju raznim tradicijskim i suvremenim vještinama i znanjima.
Njihov nestanak uslijedio je promjenama organizacije života same seoske zajednice, jedino se kulturno umjetnička društva trude ponovo vratiti neke elemente dječjeg svijeta te tako spasiti od zaborava i nestanka.
Brojalice i igre:
- Gazi, gazi gazice
- Širi, širi šareni šeširi, bosa ja, bosa ti okreni se Maro ti.
- Siječanj-veljača
- Vučji rep
- Trgovac a, b, c
- Smrt bijela kost – prva vura tuče
- Žab, žab, žaba-laba, ‘ko je moj drug
- Ponedeljak jutro
- Laste prolaze
- ‘Ko to kume tapa (boca)
- Ja sam crna ja
- Visec, visanec-ljubi kolo
- Mi smo djeca vesela
- Dini, dini, dinčeci
- Išo starac uz brdo
Plesovi:
- Izvir voda izvirala
- Urodila žuta dunja
- Aj, lolo moja, ja bi bila tvoja
- Igra kolo devet djevojaka
- Vanjkušica
- Išla Dunja žito žeti
- Seljančice malena ko ti kuću čuva
- Milica
- Pastir čuva novce
- Tiči, mali vrapčići
- 40-krajcari
- Zeleni se živica-Bela bluza, bela ja
- Lepi moj pajdaš
- Vidiš dragi tu zelenu travu
- Lepe naše livadice
- Oj, Ivane livadare
- Žela sam žito i pšenicu
- S onu stranu Save vode
- Djevojčica vodu gazi
- Tri sam dana sjedila u doli
- Sveti Petar-Pavao
- Šemička
- Mazurka
- Coprnice ili trojka
- Sirotica
- Rašpa
- Pljeskaš
- Diko moja Marice crvena gergino
- Tri koraka sim, tri koraka tam
- Opa, cupa skoči, da ti vidim oči
- Repa
