Ambijentalnom predstavom “Steiner/SKICA” u režiji Jasmina Novljakovića i koreografiji Jasminke Petek Krapljan koja je posvećena sisačkom slikaru Milanu Steineru obilježavamo ovogodišnji Svjetski dan plesa koji se slavi 29.4. Predstava Steiner premijerno je izvedena 2014.god. u sklopu projekta Industrijska baština Gradskog muzeja Sisak. Predstava je dostupna online na sljedećem linku: https://youtu.be/pluTKYbcbTk.
Kostimografiju potpisuju Igor Dobranić, Željko Nosić, Danijela Gotal Grgurač i Đurđica Huml, a sudjeluje Plesni teatar, Plesni studio i članovi starijih školskih grupa Baletnog studija Doma kulture Sisak te korisnici Doma za starije i nemoćne.
Na Svjetski dan plesa diljem svijeta čitaju se poruke koje prenosimo u cijelosti.
Poruke za Međunarodni dan plesa 2021.
Hrvatska poruka: MAŠA KOLAR
Otkud ples?
Ples je oduvijek i u potpunosti. Želja mi je osvijestiti ples i život u (pra)iskonskom smislu, u kontekstu očuvanja naših instinkta u vrijeme kad su ugroženi što zbog pandemije, što zbog opće težnje kiborgizaciji.
Ples je toliko prirodan da je svijet bez njega nezamisliv. Živući svijet je unikatno i spektakularno čudo. Oboje su prirodna datost koja širi pozitivan i miroljubiv stav, pozitivnu energiju i zadovoljstvo.
Ples je na milijune načina prirođen našim tijelima; on blista u svojoj raznovrsnosti i bogatstvu.
Da – tijelo profesionalnog plesača često zahtjeva usamljenički život, ali kreativni nagon omogućuju nam da ostanemo društvena bića, povezujući nas s drugim tijelima da se u najneposrednijoj nuždi podržavamo i međusobno održavamo.
Stoga, poštujući svaku napisanu riječ o plesu kao manifestu naše kulture, sve vas pozivam da se više oslonimo na primordijalni potencijal tijela, na tu fino uštimanu „mašinu“ koja podupire ples i život.
Međunarodna poruka: Friedemann Vogel
Sve počinje pokretom; to je naš zajednički instinkt, a ples je rafinirani pokret komunikacije. Ma koliko važna i dojmljiva bila besprijekorna tehnika, bit plesa je ipak njegova izražajnost.
Mi plesači stalno smo u pokretu i težimo stvaranju tih nezaboravnih trenutaka. To je ono što svaki plesač nastoji postići bez obzira na žanr.
Pa kad nam odjednom, zbog zatvorenih kazališta i otkazanih festivala, više nije dozvoljeno plesati, naši svjetovi zamiru. Bez fizičkog kontakta. Bez predstava. Bez publike. Nikada u novijoj povijesti plesna zajednica nije bila pred tako velikim zajedničkim izazovom da ostane motivirana, da pronađe svoj smisao postojanja.
No baš kad nam se oduzme nešto dragocjeno, doista cijenimo važnost onoga što radimo i koliko ples znači za cjelokupno društvo. Plesače se obično slavi zbog njihove fizičke vještine, no u stvari, nas puno više održava naša mentalna snaga. Vjerujem da će nam ta jedinstvena fizička i psihička živahnost pomoći da sve prevladamo, da nanovo otkrijemo sebe kako bismo nastavili plesati i inspirirati se.
