Svjetski dan kazališta proslavit ćemo uz predstavu Gradskog kazališta Sisak “Olga i Lina” u srijedu, 27.3.2019. godine u Kazalištu 21 s početkom u 20 sati. Režiju potpisuje Silvije Vadla, a glume Antonia Šašo i Paola Slavica. Nakon predstave u holu Kazališta 21 u glazbenom dijelu programa nastupit će Kazališni bend KKV.
Pavao Pavličić je autor ove “punokrvne” obiteljske drame. Obiteljske jer su dvije protagonistice sestre rastrgane svim onim što ih čini sličnima a opet različitima, rastrgane obiteljskim naslijeđem, odnosima i žaljenjem za proteklim vremenom, za roditeljima, propuštenim (ili pak ostvarenim) prilikama. Drame jer su dvije sestre glumice, te teške profesije u kojima se žive na stotine tuđih života a možda vrlo rijetko svoj. I “punokrvne” jer punokrvna drama neće prevagnuti na jednu stranu, dati za pravo samo jednom liku već će shvatiti i opravdati (motivirati) akciju oba lika, pa još kad se radi o vječnim pitanjima nacionalne bliže i dalje prošlosti, kad se radi o patnjama ljudi u turbulentnim vremenima dramski konflikt može biti samo “punokrvan”. Pomalo zastrašujuća “izolacija” u obiteljskom stanu u Zagrebu, polovicom devedesetih godina prošlog (a tako dohvatljivog) stoljeća ističe jake emocije dviju sestara u vječitoj borbi za emocionalno naslijeđe.
Ulaz je besplatan, a svoje ulaznice možete preuzeti na blagajni Doma kulture Kristalna kocka vedrine radnim danom od 14 do 20 sati i vikendom sat vremena prije projekcije odnosno programa.
HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA 27. ožujka 2019.
U vrijeme nerazumnih politika
kazalište nek bude realnost.
U vrijeme nerazumnih zabava,
kazalište nek bude prostor mišljenja.
U vrijeme izgubljenosti,
kazalište nek bude prostor maštanja.
… i što smo dalje od prostora mogućnosti, to smo bliže prostoru kazališne mašte…
Ne zamagljujmo se.
… nema prostora u kojem ćemo se zrcaliti,
nema prostora u kojem ćemo dati otpor,
nema prostora u kojem ne možemo…
…. postoji prostor kazališta,
u kojem nećemo dati da nam oduzmu odlazak među oblake..
Kazalište je sloboda,
i kada se propituje i kada nije propitano,
ono je sloboda,
sloboda sama…
Sablast kazališta kruži u svijetu koji se gubi,
koji je pogubljen…
… u prostoru kazališta sve je moguće,
moguće je biti negdje drugdje…
… dok zrcalimo svijet i dok smo drugi..
… dok kritiziramo viđeno u svijetu, iako viđeni…
… dok dopiremo do svijeta i dok izgledamo kao da nas nije briga…
Kazalište postaje i opstaje,
i dok su drugi danas, danas smo mi drugi.
Ozren Prohić
