U Galeriji sv. Kvirin od petka, 27.11. sve do četvrtka, 3.12.2020. godine bit će postavljena izložba starih filmskih plakata autora Jim Shinebird-a (Hrvoje Smolković).
Prvi susret s filmskim plakatom ( crtež ili fotografija) čudesna je priprema, prvi dojam, iznenadni kulturološki udarac baš dio trenutnog doživljaja budućeg iskustva, cijelog eksterijera i interijera; od drveća pored kina, boja neba, hladnoća ograde uz kino Sloboda ili Partizan, zvuci grada, kućica za prodaju karata, zadimljenog predvorja, dvorana i kolosalno platno. Pogled na plakat moment je čuđenja i buđenja, zaljubljivanje podsvijesti, momentalni gubitak identiteta kao začetak samo njima znane komunikacije. Dijete ne bira kolekcionarstvo jer nema analitičkog promišljanja i volje kako bi krenuo u samoistraživanje vlastitih dubina na koju idemo uvijek na vlastitu odgovornost. Postoje određena svojstva iskustva, pasivnost i aktivnost i uvijek idu zajedno. Kod „pasivne pasivnosti“ materije, filmskom plakatu karakterističnog crteža, boje i kompozicije likova – nisam se u stanju oduprijeti, jednostavno me zaskoči, i aktivnost, ona koju prihvaćam to je duševna aktivnost koja uključuje sve operacije osobnosti u poseban pristanak, u očekivanje, u poziv tako da se aktiviraju najdublje stvari unutar bića moje malenkosti, a nalazim ga u najdubljim iskustvima ( ljubav, umjetničko stvaralaštvo, duhovnost… ) Plakat 50tih do početka 90tih godina prošlog stoljeća budio je više emocija nego današnja filmska svakodnevica gdje tu funkciju preuzimaju banalni i predvidljivi traileri. Plakat u velikom staklenom prostoru bio je prvo što vidimo prilikom ulaska u kino, i cijeli se dan ili tjedan o tome razmišljalo, razgovaralo jer svatko od nas nosio je u sebi jednu nedefiniranu, neartikuliranu ljubav prema svom junaku, režiseru ili žanru koji je putem mirisa utisnutog u crtež pokušavao obuhvatiti tek građenu osobnost, ali i njezin interijer ( odnos u obitelji, školi, prijateljima na Korzu, prve ljubavi… ). Kolekcionarstvo kao riječ veže se uz posjedovanje ili strast koju tek kasnije, puno godina kasnije prihvaćam kao jednu od najprominentnijih elemenata vlastitog karaktera.
