SVJETSKI DAN LUTKARSTVA – 21. ožujka 2015.
Union internationale da la Marionette (UNIMA)
Hrvatska poruka Antonije Bogner-Šaban
Lutkarska umjetnost svoju je zasluženu ravnopravnost s ostalim vidovima scenskog izraza stekla tek početkom 20. stoljeća kada se ponovno uviđa njezina bitnost u ekspresiji osjećaja i transformaciji društvenih kretanja, a ta poetska rječitost pogoduje različitim postmodernističkim scenskim strujanjima bilo da je riječ o marioneti, ginjolu, tradicionalnim lutkama, sjenama ili pak varijantama njihova izvedbenog zajedništva. Povjesnici i teoretičari lutkarstva nerijetko nazivaju 20. stoljeće stoljećem lutke zadivljeni njezinom pojavnošću u predstavi živoga glumca kada lutka neograničenim likovnim i fizičkim izmjenama nadrasta mogućnosti svojih partnera i uvjerljivije od njih donosi naše osjećaje i nadanja. U kazalištu lutaka svi su jezici usmjereni u intenzivni, esencijalni oblik pokreta i govora i namijenjeni su onima koji unaprijed pristaju na takvo kreativno otkrivanje stvarnosti i dosega kazališne umjetnosti u cjelini. Može se pitati zašto dobro poznate postavke iznosim u početku svečarskoga pisma Svjetskom danu lutkarstva 2015. godine? Odgovor je jednostavan i složen istodobno. Hrvatsko lutkarstvo aktivno sudjeluje i podržava djelovanje UNIME, od njezina službenoga formiranja 1929. u Pragu kada su se načele ideje o humanističkoj bitnosti ove svjetske udruge, danas pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Nije li značenje hrvatskog lutkarstva osvjedočeno i uspostavom nacionalnog centra UNIME u Zagrebu 1992., okupljanjem i informiranjem njezina članstva o kretanjima u svjetskim razmjerima? Nije li isto ako istaknutim znakom uvažavanja hrvatskog lutkarstva održavanje Svjetskoga kongresa UNIME u Rijeci 2004. godine? Pripadnost svjetskome lutkarstvu i pojačani stručni interes za njegovu povijest u sklopu hrvatske kazališne kulture, od religioznih prikazanja i renesansno spontanih uličnih događanja do suvremene dinamike i umjetničke opstojnosti predstava iskazuju monografije o pet hrvatskih lutkarskih kazališta kao i izdanja o dugogodišnjim međunarodnim festivalima u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. U ovim sadržajno bogatim izdanjima autorska stajališta zahvaćaju i upozoravaju na estetsku usuglašenosti s europskim kazalištem, ali i specifični identitet hrvatskoga lutkarstva, čemu nedvojbeno pridonose neovisne grupe načelno sastavljene od mladih ljudi okupljenih oko određene ideje ili drugačijeg shvaćanja izražavanja. Intenzitet tih aktualnih kretanja dopunjava i potiče dugo očekivana Umjetnička akademije u Osijeku od 2004. i njezin Odsjek za lutkarstvo koji je pretpostavka praktičnom i znanstvenom promicanju lutkarstva. U umjetnički potencijal odgajanja i kulturnog usmjeravanja studenata uvjerila sam se i sama kao višegodišnji profesor predavač povijesti hrvatskoga lutkarstva na Umjetničkoj akademiji (2005 – 2012) jer su se mnogi od njih nakon diplome zaposlili u kazalištima, ili su bez većih poteškoća nastavili karijeru u inozemstvu. Iako se posljednjih godina govori o estetskom i idejnom manirizmu i eklekticizmu u kazališnom i umjetničkom svijetu ostaje činjenica da se poruka za Svjetski dan lutkarstva 21. ožujka 2015. upućuje glavnom centru UNIME u Francusku iz Vinkovaca na početku Lutkarskoga proljeća u Vukovaru, festivala koji svojim teritorijalnim smještajem i metaforičkim odlikama predstava iskazuje vitalnost i suštinsku ukupnost hrvatskoga lutkarstva. što na kraju nego zaželjeti UNIMI da objedinjuje i nadalje budno prati nastojanja svoga članstva kako bi upornost i predanost hrvatskih lutkara moglo u tom svjetski razlistanom zajedništvu ostvariti svoj kreativno samosvojni udjel. Na prvi dan proljeća kada prirodom počinju kolati sokovi probuđenih nada i javljaju se slike uzbudljivih prirodnih pojava kao jamstvo civilizacijske i kulturne cjelovitosti Hrvatski centar UNIME glasno i postojano izražava svoje čestitke i vjeruje u uspješni nastavak dosadašnjih postignuća svjetskoga i budućnost nacionalnoga lutkarstva.
