Šetalište Vladimira Nazora 12 44 000 Sisak Hrvatska
Tel. ++385 44 527 470 Fax. ++385 44 527 475 Marketing: ++385 44 527 479
domkkv@domkkv.hr

Izvješće selektorice sa Županijske smotre kazališnih amatera Sisak

Izvješće selektorice sa Županijske smotre kazališnih amatera Sisak

Izvješće – dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić, selektorica
Selekcija za 56. festival hrvatskih kazališnih amatera:
Sisačko-moslavačka županija (7. i 8. 4. 2016), organizator Dom kulture Kristalna kocka vedrine Sisak

Pogledala sam šest predstava u konkurenciji. Smotra je bila dobro organizirana.

1. Češka beseda Sisak: Princ Bajaja, režija Silvije Vadla

Istaknula bih zanimljivu okvirnu kompoziciju predstave: naime, predstava je zamišljena po principu „predstave u predstavi“. Putujuća kazališna družina izvodi bajku o princu Bajaji. I u ovoj je predstavi prepoznatljiva estetika vrsnog redatelja Silvija Vadle: riječ je o poetičnoj estetici, koja se poigrava proporcijama (npr. veliki i mali konj, tj. konj igračka i konj pod maskom), puna je duhovitih, a poetskih slika, te djeluje sugestivno i na likovnom planu (bjelina odjeće glumaca koji izvode predstavu). Grupa je dobro uigrana, osobito su dobro postavljene tzv. kolektivne scene, koje se oslanjaju na geometrijske odnose. Mizanscen je precizno izveden. Glumačka družina Češke besede iz Siska njeguje sofisticiran osjećaj za humor, uigrani su i dobro usklađeni. Međutim, tijekom predstave tempo igranja polako posustaje te dolazi do laganih gubljenja ritma,  a što je značajan nedostatak ukoliko predstavu promatramo u cjelini. Pohvalila bih družinu koja predano radi godinama pod vodstvom redatelja Vadla, no držim kako je izvedba mogla biti nešto dinamičnija. Osim toga, ostali smo zakinuti za ono što je inače prepoznatljiv rukopis ove grupe, a to je sofisticirana igra sa svjetlosnim efektima.

2. Plesni i Baletni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Alisa, režija: Jasminka Petek Krapljan

Ponajbolja predstava u ovogodišnjoj konkurenciji. Na osnovi romana o Alici, Jasminka Petek Krapljan napravila je zanimljivu dramatizaciju, prepunu inventivnih scenskih efekata. Riječ je također o okvirnoj kompoziciji: na početku susrećemo Alicu u suvremenom svijetu srednjoškolaca. Ona je osoba koja nije prihvaćena od svojih vršnjaka jer je „drugačija“. Živi u svijetu mašte, propituje osobne unutarnje svjetove, koji su određeni i odnosima u društvu u kojem se kreće. Mnoge se osobe koje sudjeluju u njezinom društvenom životu, preoblikuju u njezinom unutarnjem svijetu u razne figure koje je vode kroz svijet podsvjesnog, kroz svijet imaginacije i/li snova. Vidljiv je izvrstan dugogodišnji rad s mladim plesačicama, koje su iznimno plesno spremne, ali su i glumački jako dobre. Sve su plesačice disciplinirane, međusobno dobro usklađene, ali se ističe nekoliko mladih umjetnica koje su pokazale vrsno umijeće. Osobito bih istaknula Mariju Vuletić, Maju Šimanvić, Adrijanu Muža i Paulinu Novak. Predstava nas u nekim trenucima ostavlja bez daha: redateljica naime kombinira razne vrste teatra. Osobito bih istaknula sekvence teatra sjena (Alica pije čaj). Na taj se način  redateljica inventivno  poigrava promjenom percepcije, tj. promjenom proporcija na koju smo u svijetu „realnosti“ navikli.  Još je jedna sekvenca iznimno efektna: riječ je o prizoru u kojem se pojavljuje „velika žena“. Ovo je predstava koju treba vidjeti i šira javnost, jer svjedoči o tome koliko je značajan kontinuiran rad s mladim ljudima, ali govori i o tome do koje se mjere i u amaterskim uvjetima može ambiciozno poigrati s projekcijama, koje nude raznorazna rješenja, te djeluju efektno i nadahnjujuće.

3. Scena Sisak, Veronika, režija – Tihomir Kosić

Redatelj Tihomir Kosić i ovog  je puta pokazao svoj upečatljiv umjetnički rukopis. Sada je Kosić i autor teksta. Tema je urbana: propituju se kompleksni međuljudski odnosi, upućuje se na bolnu dinamiku obiteljskih odnosa, ali se upućuje i na svijet nagonskog, pa tako i na seksualnost i obradu trauma kroz koje pojedinci prolaze.

Redateljski rukopis je prepoznatljiv i preko scenografskih rješenja (riječ je o dva paralelna prostora: prostor bolnice u kojem se pripovijeda o uzrocima stresa, analizira se trauma, razgovara se o onom prošlom; prošla su pak zbivanja igrana u drugom dijelu pozornice – koja predstavlja obiteljsko okruženje, intimni prostor ili pak javni prostor: kafić).  Osobito bih pohvalila Olivera Cvijanovića koji igra tri uloge: u svakoj od njih je izvrstan. Izniman glumački talent! Osim njega, jako je dobro nosio svoju ulogu i Danijel Gvozdić kao dr. Cindrić.  Međutim, tijekom predstave tempo se polako gubi, prijelazi su na nekim mjestima usporeni ili nespretni, tako da se – umjesto kulminacije, dogodio lagani pad na planu dinamike predstave.

4. Dramski studio Doma kulture Sisak, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, režija Dubravka Granulić

Riječ je o pravom biseru: ova je predstava u svim svojim segmentima odlična! Čestitam od srca voditeljici Dubravki Granulić, koja je pokazala koliko je izvrsna kao kreatorica na nekoliko planova. Naime, ona je redateljica, ali i autorica dramatizacije romana Ivane Brlić Mažuranić. Gledala sam niz raznih dramatizacija istog djela, a ovo je po mom sudu – ponajbolja. Dramatizacija obiluje nizom kreativnih i inteligentnih rješenja: zanimljiv je postupak prenošenja akcije „pripovijedanja“:  Tako neke dijelove pripovijeda Gita, a neke pas Bundaš. Pripovijedanje glatko teče, ritam predstave je sjajno organiziran, baš kao i mizanscen. Mladi glumci se odlično snalaze i u pjevanim i plesnim sekvencama, baš kao i u glumačkim zadacima. Tempo se mijenja, a oni ni u jednom trenu ne posustaju.  Zadivljena sam i pedagoškim radom s mališanima: svi su scenski živi, odlično funkcioniraju kao kolektiv, sjajno su diferencirali i izgradili karaktere koje igraju. Duhoviti su, brzi, i u trenucima kada igraju masovne scene i u onima kada je riječ o intimnim odnosima između likova. Posebno bih pohvalila malog a briljantnog glumca koji igra Bundaša te Tonija Bajtelu u ulozi Marka. Sve u svemu: riječ je o duhovitoj, dinamičnoj, ali i dirljivoj predstavi. Dramaturginja i redateljica, Dubravka Granulić, izdvojila je nekoliko motiva koji se trajno provlače kroz predstavu, a sve je izvedeno na način koji svjedoči o ogromnom talentu voditeljice i redateljice. Ono što je ona uspjela realizirati s ovom mladom ekipom uistinu je čudo. Od srca čestitam!

5. Češka beseda Jazvenik, Vlak bez voznog reda

Simpatičan skeč o suvremenom životu, problemima zajednice i potrazi za boljim i bogatijim svijetom. Ono što me osobito veseli jest činjenica kako je riječ o ekipi koja dugo godina radi zajedno i ne predaje se. Iako je riječ o skeču – predstava obiluje duhovitim rješenjima. Osobito bih pohvalila igru prve susjede, kao i majkedomaćice. Samo tako naprijed! Nadam se i daljnjim susretima.

6. Radoholičari Dvor, Glumci iz uvoza, redatelj: Matej Šinko

Dvoje dobrih i iskusnih amaterskih glumaca (Danijela Šantić Petek i Matej Šinko) uhvatilo se u koštac sa zanimljivim zadatkom: kako istovremeno kao iskusni i talentirani amateri biti na pozornici s onim s kojima se i pedagoški radi, tj. s mladim glumcima-početnicima. To je zahtjevan zadatak te nije čudo da se dogodilo po neko „iskliznuće“. Moja je sugestija da se voditelji dalje obrazuju, tj. da odu na radionice i seminare koje organizira HSK, te da postupno i pažljivo rade s djecom, kako bi mladi na ispravan način razvijali ono što se naziva „prisutnost“ na sceni. Osim toga, držim kako bi bilo uputno da se ubuduće odluče za neki dobar dramski tekst, koji bi bio istovremeno poticajan za voditelje, ali i dobar i odgajajući za mlade glumce- amatere. Raditi na improvizaciji, naime, nije lak zadatak. To je moguće tek kada mladi glumci imaju razvijena znanja o tome što predstava jest i kada su, barem djelomično, upoznati s dramskim „vještinama“.

Zaključna riječ: Mada sam pogledala dvije izvrsne predstave (Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Alisa), odlučila sam da županiju predstavlja predstava Alisa, Plesnog i baletnog studija Doma kulture Sisak, a u režiji Jasminke Petek Krapljan.