Jon Fosse: MAJKA I DIJETE
Hrvatska praizvedba:
10.10.2013. / Dom kulture Kristalna kocka vedrine Sisak
Koprodukcija Gradsko kazalište Sisak
Umjetnička akademija Osijek
JON FOSSE
MAJKA I DIJETE
IGRAJU: Vlasta Ramljak i Ivan Ćaćić
Prijevod: Dubravko Torjanac
Redatelj: Robert Raponja
Vizualni identitet: Jasmina Pacek
Iz redateljske bilježnice
Žena i muškarac.
Majka i dijete.
Oči u oči, lice u lice,
pred zrcalima istine
Šute, čeznu, zbrajaju
Propuštene susrete
I godine razdvojenosti,
Postavljaju u dubokim
Šutnjama jedno drugom
Velika pitanja
O životu i smrti,
Ali u riječima nema odgovora.
Struje između njih poput
Hladnog sjeverca koji ledi i kosti.
Tek pokoji osmijeh, nježna gesta,
Iskrena suza otkriva njihovu sličnost,
Koja se čita kao sebičnost.
Svak nad sobom žaluje.
Samo sebe ovaj drugi čuje.
A drugoga uporno gleda i iznenađuje.
Majka i dijete.
Muškarac i žena.
Dva bića do srži jedno pred drugim ogoljena.
Ima li oprosta ili nema?
Jon Fosse, dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Njegove su drame danas sastavni dio repertoara svih europskih kazališnih metropola. Pripadnik je tzv. nove europske drame koju karakterizira realističnost, brutalnost, izravnost, provokativnost, najčešće s linearnom fabulom ili s nizom fragmentarnih priča. Vrijeme je rijetko naznačeno, a mjesto radnje uglavnom stan, dio kuće, bračni krevet, bolnica itd. Česta su eksperimentiranja jezikom i formom. Teme nisu opće ni “velike”; uglavnom su to privatne frustracije pojedinca u društvu, razočaranost, nemoć, pasivnost. Fosseove jednočinke pisane su u kratkim retcima bez interpunkcije; variraju od krajnje redukcije govora svedenog na „da“ ili “ne”, do poetskih tirada osebujnog ritma. Sam je Fosse u jednom od intervjua istaknuo: “Za roman su potrebne riječi, za dramu stanke.” Upravo je “stanka” najčešća uputa u tekstovima, a i tamo gdje eksplicitno nije naznačena, krnje se rečenice lamaju u svojoj nedovršenosti ili započeta sintagma naglo mijenja smisao nadodavanjem neočekivane riječi, kao da je upravo ta riječ nehotice iskrsla iz zaborava kako bi popunila prazninu. No, riječi su često promašene, omaškom materijalizirani glas nekazivog. Svojevrsne cezure, te praznine, upravo su misli kao “čista riječ”. U međusobnim odnosima situacija nalaže da se nešto kaže, pa prizori često počinju replikom: “Dođi, sjedni”, kao znak da dijalog može početi. No, lica su začahurena u svojim mislima, pa su izgovorene replike monolozi koji se pokatkad međusobno okrznu u komunikaciji unaprijed osuđenoj na propast. Atmosfera nelagode prisutna u dramama nagovještava tajnu zatomljenu u prošlosti i svaki je razgovor pomalo nostalgično razotkriva ili je ostavlja potisnutu u egu lika. Prostor u Fosseovim dramama najčešće je stan u koji se netko uselio, netko iselio, kao da se traži mjesto sigurno za tajne, da se krene ispočetka. Majka u Majci i djetetu živi u “ovom stanu” već mnogo godina, pobjegla iz provincije u glavni grad. No, provincija, poprište traumatskih događaja u ranom djevojaštvu, spava u njoj sve dok joj na vratima ne pozvoni Dječak i ne prizove prošlost kao sablast.
VLASTA RAMLJAK
Rođena je 5. svibnja 1960. godine u Osijeku. Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1983. godine. Članica ansambla drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postala je 1991. godine. Magistrirala je 2006. godine. Trenutno je izvanredna profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Imala je mnoge zapažene uloge u predstavama HNK Osijek, drami HNK Split, Hrvatskom kazalištu u Pečuhu te u Gradskom kazalištu Požega.
IVAN ĆAĆIĆ
Rođen je 15. svibnja 1984. godine. Studij glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku upisuje 2008. godine, a završava 2013. Prije akademije bio je zaposlenik Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima na radnom mjestu inspicijenta. Igrao je i igra u predstavama HNK Osijek, GK Požega, GK Joza Ivakić iz Vinkovaca te Teatra Gavran iz Zagreba. Sudjelovao je u brojnim projektima UAOS-a od kojih želi istaknuti Auvergnanske Senatore, Osvetu, Trenk cabaret, Hasanaginicu te Ay Carmelu. Sudjelovao je na glumačkim i lutkarskim festivalima u Osijeku, Zagrebu, Sibiuu – Rumunjska, Bekesczaba – Mađarska, Bratislavi – Slovačka, Bialystoku – Poljska, Edinboroughu – Škotska. Demonstrator je na kolegiju “Govor” kod izvanredne profesorice, mr.sc. Vlaste Ramljak na UAOS. Dobitnik je rektorove nagrade za ulogu baruna Trenka u predstavi Trenk cabaret.
ROBERT RAPONJA
Rođen je 27. svibnja 1964. godine u Puli, gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. U Zagrebu je apsolvirao na Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i talijanski jezik i književnost, a na Akademiji dramske umjetnosti diplomirao je kazališnu i radio režiju 1993. godine.
U dvadeset godina kontinuiranog profesionalnog rada u kazalištima bio je u različitim statusima – od slobodnog umjetnika do ravnatelja Istarskog narodnog kazališta u Puli te umjetničkog direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. U Puli je 1996. godine osnovao Dramski studio INK-a koji djeluje i danas. Godine 1997. pokrenuo je MKFM (Međunarodni kazališni festival mladih), a 2005. godine Kazališnu edukativnu udrugu FERR koja još uvijek uspješno djeluje, kao i MKFM. Režirao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima te u inozemstvu. Režirao je i nekoliko velikih scenskoglazbenih spektakla vezanih uz istarsku povijest, pozabavio se i “zanemarenim” žanrovima poput cabareta kojeg je obnovio u suvremenoj formi u suradnji s Borisom Senkerom. Osim predstava za odrasle radio je i veliki broj predstava za djecu. Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku zaposlen je od 2007. godine. Izvanredni je profesor na studiju glume i lutkarstva od 2012. godine. Trenutno je prodekan za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju.
JASMINA PACEK
Docent Jasmina Pacek , magistra primijenjene umjetnosti i kostimografije, rođena je u Osijeku. Diplomski studij dizajna završila je na Nacionalnoj akademiji za umjetnost i dizajn u Dublinu, Irska, a magistrirala je na University of California u SAD. Radila je kao dizajner, art direktor i direktor dizajna u odabranim domaćim i međunarodnim korporacijama, najvećim dijelom u SAD-u gdje je živjela od 1998. godine . Vodila je službe vizualnog identiteta, koordinirala sve vizualne aspekte televizijskih mega projekata, uređivala i vodila modne i stilističke TV priloge, producirala modna snimanja i editorijale te obavljala funkcije modnog urednika. Bavi se i pedagogijom. Kao aktivni član američke asocijacije American Association for Arts and Crafts održala je niz predavanja i umjetničkih radionica, a od 2009. godine predaje na kazališnom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, katedri za glumu i lutkarstvo. U kazališnom svijetu bavi se i kostimografijom i scenografijom dramskih i opernih predstava, a posebno uživa u povijesnim uprizorenjima.
