Šetalište Vladimira Nazora 12 44 000 Sisak Hrvatska
Tel. ++385 44 527 470 Fax. ++385 44 527 475 Marketing: ++385 44 527 479
domkkv@domkkv.hr

Sisak pleše

Sisak pleše

Međunarodni dan plesa obilježava se od 1982. g. i svrha mu je ujedinjenje ljudi kroz umjetnost plesa. Širom svijeta čitaju se međunarodne poruke ljudi koji su neraskidivo vezani uz ples. UNESCO-ov Međunarodni odbor za ples Međunarodnog kazališnog instituta za ples ITI pokrenuo je ovu inicijativu, a izabrao je dan rođenja začetnika modernog baleta i jednog od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea za Svjetski dan plesa. U Hrvatskoj se taj dan obilježava od 1999. godine.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana plesa 29.4., dana kada slavimo ples i pokret, Dom kulture Kristalna kocka vedrine Sisak ovim povodom otvara svoja vrata te nudi bogati izbor raznovrsnih plesnih aktivnosti kroz projekt “Sisak pleše”. Osnovna ideja tog dana je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke.

Pozivamo sve da se pridruže slavlju koje uključuje brojne i raznovrsne plesne radionice, predavanje, izložbu plesnih fotografija, plesnu predstavu te bogati kolaž-program kojim predstavljamo raznolikost i bogatstvo plesnih formi.
Napomenimo da je Dom kulture Sisak organizator projekta “Sisak pleše” već drugu godinu za redom, a uključivanje Siska u obilježavanje Svjetskog dana plesa je i više nego opravdano, obzirom na brojne plesne klubove najrazličitijih profila, kojima se može pohvaliti.

“SISAK PLEŠE”
Projekt obilježavanja Svjetskog dana plesa

27.4. – 3.5.2015.
Galerija sv. Kvirin / IZLOŽBA fotografija sisačkih plesnih udruga
27.4.2015.
19,30 / Dom kulture / DANCE WITH MARIA, dokumentarni film (ulaz besplatan)
28.4.2015.
19,30 / Dom kulture / SISAK PLEŠE, plesni program sisačkih plesnih udruga i studija (ulaz besplatan)
29.4.2015.
SVJETSKI DAN PLESA
11,00 / Kazalište 21 / DANCE WORKSHOP, voditelji radionice Ema Janković i Andrea Solomun (obavezna prethodna prijava; pohađanje radionice 50 kn)
13,00 / Kazalište 21 / TRIBINA  “Što znači biti plesačem” – razgovor o plesu kao profesiji (ulaz besplatan)
19,30 / Kazalište 21 / PRISON OF DECISION, profesionalna plesna predstava, Andrea Solomun i Ema Janković u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples (cijena ulaznice 20 kn)
21,00 / Restoran “Bijela lađa” / AFTER PARTY – plesnjak (svi su pozvani)

Hrvatska poruka za Međunarodni dan plesa 2015.
Autor: Branko Banković, plesač

Ples je drevna i uzvišena umjetnost koja ne poznaje granice, emotivna i imaginativna, čini nas slobodnima.
Ples govori univerzalnim jezikom. Plesačevo tijelo ulazi u dijalog s gledateljem, stvara svijet zajedničkih preokupacija, žudnji, mijenja prag osjetilnosti.
Svjedoci smo vremena u kojemu je osjećaj ljudske solidarnosti izgubljen te postaje sve više stranim.
Kako ples dopušta biti izvan paradigme u kojoj živimo, imamo tu privilegiju plesom bez izgovorene riječi, govoriti snažnije od svih.
Zato, kako kaže i Pina Bausch: MORAMO PLESATI.

Međunarodna poruka
Autor poruke: Israel Galván

Carmen Amaya, Valeska Gert, Suzushi Hanayagi, Michael Jackson… jedinstveni ples. Ne bih mogao dešifrirati njihove plesne stilove … vidim ih kao turbine koje proizvode energiju što me navodi da pomislim na važnost koreografije energije onoga koji pleše. Naravno da koreografija nije važna, nego upravo ta energija, vihor koji ona stvara.
Zamišljam Teslinu zavojnicu koja nas sve privlači te odašilje zraku koja liječi i dovodi do preobražaja u tijelima: Pina Bausch kao bogomoljka, Raimund Hoghe pretvoren u skarabeja, Vicente Escudero u kukca paličnjaka pa čak i Bruce Lee u stonogu.
Prvi duet plesao sam sa svojom majkom, kada je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Može se činiti da je to pretjerivanje. Iako gotovo uvijek plešem sam, zamišljam da me prate duhovi koji me tjeraju da napustim svoju ulogu “plesača usamljenosti”. Možda je Didi-Huberman želio reći: soleares pjesama.
Kad sam bio mali, nisam volio plesati, ali mi je to bilo nešto prirodno i lako. Gotovo nagonski. S vremenom sam shvatio da ples liječi, da na mene ima gotovo ljekovit učinak. Pomogao mi je da ne budem toliko povučem i da se otvorim prema drugim ljudima. Vidio sam sliku jednog dječaka koji je bolovao od ebole i izliječio se putem plesa. Znam da je to praznovjerje, ali bi li to bilo moguće?
Kasnije se ples pretvorio u opsesiju u kojoj provodim sate i koja me tjera da plešem čak i kada stojim mirno, nepomično, te se tako odvajam od stvarnosti. Ne znam je li to dobro, loše ili potrebno, ali…tako je. Moja kći Milena, kada mirno sjedim na kauču, misleći o svojim stvarima, sa vlastitim žamorom u glavi, kaže mi: tata, nemoj plesati.
Ali ja vidim ljude kako se kreću dok hodaju po ulici, dok zovu taksi, i dok se kreću na različite načine, raznim stilovima i deformacijama… Svi oni plešu! Nisu toga svjesni, ali svi plešu! Poželio bih im viknuti: ima ljudi koji to još uvijek ne znaju! Svi plešemo! Oni koji ne plešu, nemaju sreće, mrtvi su, ne osjećaju niti trpe!
Sviđa mi se riječ fuzija. Ne kao riječ koja se koristi u marketingu, konfuzija radi prodaje određenog stila ili marke. Bolje rečeno, fizija, atomska smjesa: koktel od nogu Juana Belmontea čvrsto na zemlji, zrakastih ruku Isadore Duncan i drhtureće sredine trbuha Jeffa Cohena iz Gooniesa. I od svih tih sastojaka napraviti ugodno i jako piće, da bude ukusno ili gorko ili da te udari u glavu. I naša je tradicija također ta smjesa, potječemo od koktela, a pravovjernici žele sakriti njezinu tajnu formulu. Ali ne, rase, vjere i politička uvjerenja, sve se miješa, svi mogu plesati zajedno. Možda ne držeći se za ruke, ali da jedni pored drugih.
Jedna stara kineska poslovica kaže: lepet leptirovih krila može se čuti na drugom kraju svijeta. Kada jedna muha poleti u Japanu, tajfun pogodi vode Kariba. Pedro G Romero, nakon iscrpljujućeg sevillanas plesa, kaže: onog istog dana kada je pala bomba na Hiroshimu, Nižinski je ponovio svoj veliki skok u jednoj šumi u Austriji. A ja dalje zamišljam: udarac bičem Saviona Glovera tjera Mihaila Barišnjikova da napravi okret. U tom trenutku, Kazuo Ono mirno stoji i proizvede određeni elektricitet kod Maríe Muñoz koja misli na Vonrada Veidta te natjera da Akram Khan izazove potres u svojoj garderobi: miču se njegove zvečke i pod se oboji umornim kapima njegovog znoja.
Želio bih posvetiti ovaj Međunarodni dan plesa i ove riječi svima na svijetu koji plešu upravo u ovom trenutku. Ali, dopustite mi jednu šalu i jednu želju: plesačice, glazbenici, producenti, kritičari, programski ravnatelji, zatvorimo slavlje, zaplešimo zajedno, kao što je to činio Béjart, zaplešimo sa stilom zaplešimo Ravelov Bolero, otplešimo ga zajedno.