Šetalište Vladimira Nazora 12 44 000 Sisak Hrvatska
Tel. ++385 44 527 470 Fax. ++385 44 527 475 Marketing: ++385 44 527 479
domkkv@domkkv.hr

Uspješno završen 21. Maslačak

Uspješno završen 21. Maslačak

Gotovo tri tisuće djece pogledalo je ukupno 12 predstava u šest dana trajanja 21. Međunarodnog festivala dječjih kazališta Maslačak. U sklopu Maslačka predstavili su se dramski studiji iz: Siska, Karloovca, Požege, Zaprešića, Osijeka, Čakovca, Zagreba, Makedonije, Tuzle i Bečeja.

Osvrt na svaku od predstava dao je kazališni redatelj Silvije Vadla.

ORAŠAR / Baletni i Plesni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak
Koreografkinja i umjetnička voditeljica: Jasminka Petek Krapljan

Balet Orašar je bajka koja je u poslijednje vrijeme postala sinonim za ono lijepo u kazalištu, za ono što publika želi gledati, stvoriti gužvu i redove pred blagajnama kazališta sve u svemu to je ona kazališna umjetnost za kojom osjećamo duboku ljudsku potrebu. I ova izvedba kojom se s punim pravom ponosi Baletni i plesni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak i koreografkinja i umjetnička voditeljica Jasminka Petek Krapljan nije iznimka. Mogao bih ovdje napisati kako je postavka brojnih plesnih formacija smisleno i estetski koristila pozornicu, kako su primjereni baletni i plesni pedagoški postupci vodili lijepo uvježbane male i mlade plesače i prepunu dvoranu publike kroz čaroliju Orašara; mogao bih nadalje isticati ljepotu inscenacije od kostima, projekcija, svjetla pa do rekvizitarija. Mogao bih, pa i jesam ali ipak, u ovoj izvedbi veselila me jedna posebna impresija. Sjedio sam do majke s malenom djevojčicom, vjerojatno još dijete ne pohađa školu. Prije početka dijete se žalilo da od velikih gledatelja pred njom ništa ne vidi, majka ju je umirivala, tješila… A onda je čarolija započela. Otvaranje je dijete pratilo s pozornošću ali Orašara… Djevojčica u publici postala je dijelom predstave. Od početka do kraja. Eto zato treba biti i Orašar, i Maslačak, i Baletni i plesni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak…

ČUDOVIŠTA IZ ORMARA / Udruženje „Pozorište mladih Tuzle“ Tuzla, BiH
Tekst i režija: Amila Beširović, Samira Mujabašić i Lejla Sinanović

Predstava ˝Čudovišta iz ormara˝ nastao je prema predlošku animiranog filma “Monsters, Inc.” i bavi se dilemama i strahovima djece koja vrlo često ostaju sama u stanovima, kućama, sobama. Odabir predstave, rad na tekstu, lutkama, likovnosti uopće djelo su brojnog mladog ansambla koje je samozatajno ali logično i spretno vodila skupina voditeljica.  Nije rijetkost da se kazališne predstave inspiriraju filmovima i to animiranima jer to je tek jedan od načina da se istakne imaginacija, da se prijeđu granice i uvjetovanosti realnog svijeta. Lutkovnost i spretnost izvedbe mladih glumaca rezultirali su vjerovanjem publike u scensko događanje. I kao što se uvijek u ovakvim prigodama ne smije zaboraviti, obratio sam pozornost na publiku. Publika je doživljavala i strahove i tuge i radosti s protagonistima. Publika je čak i “navijala”, uvijek podupirući dobro. Glumci su uspješno, čak i kad su imali lutku kao “posrednika” u donošenju scenske radnje prešli rampu i uspješno donijeli čitav niz lijepih misli o prijateljstvu, o predrasudama koje treba izbaciti iz sistema, o samoći protiv se koje treba odlučno boriti prijateljstvom (a to ova kompaktna glumačka zajednica čini i u svakodnevnom životu, razumljivo). Prenijeli su nam životnu etiku i estetiku ispričanu na neposredan dječji način.

VUK I SEDAM KOZLIĆA / Baletni studio Gradskog kazališta „Zorin dom“ Karlovac
Redateljica: Martina Maričić

U ovoj plesnoj predstavi za najmlađe predložak je bila poznata bajka “Vuk i sedam kozlića”. I još štošta. Veliki češki pisac Karel Čapek je u svom poznatom tekstu “Kako što nastaje?/Kako nastaje kazališni komad” napisao da je …”Kazalište kuća čuda. U njem je sve moguće i ako se u pola osam navečer zastor podigne to je već čudo samo po sebi…”  Baletni studio Gradskog kazališta „Zorin dom“ Karlovac, redateljica Martina Maričić, autor glazbe Boris Kolarić, kostimografkinja Morana Petrović, scenografkinja Marta Crnobrnja i ansambl – Nino Pavleković, Jana Božić, Ema Antica, Nika Babić, Dora Kasunić, Jana Gabi Kasunić, Sara Milčić, Mia Popovački i Katja Rogić s punim pravom mogu biti ponosni na predstavu koja je funkcionirala do najsitnijeg detalja. Predstava je odraz sjajnog pedagoškog kazališnog rada i u svoj svojoj primjerenosti predstavlja visoko umjetničko dostignuće u teatru kojeg djeca igraju za djecu. Poznata priča je imala žanrovske elemente burleske, animiranih komedija (crtića) ali ničeg previše i ničeg premalo. Spretno ubačeni gegovi (balon s helijem koji mijenja glas vuka, udarci tavom), čitav koloplet spretno korištenih efekata, nenametljiva projekcija, svjetlo koje daje atmosferu priči, pamtljivi songovi – sve je to dio ove predstave koja bi trebala poslužiti kao udžbenik kako se prave prekrasne predstave za djecu. Moramo pohvaliti i izuzetnu tehničku ekipu koja je učinila da baš ova izvedba na festivalu Maslačak bude tako besprijekorna. Osluškivao sam publiku. Bila je glasna, navijala je za kozliće, smijala se vuku, pljeskala u ritmu i izlazila iz kazališta pjevajući song kozlića. Zato postoji Baletni studio Gradskog kazališta „Zorin dom“ Karlovac. Zato postoji festival Maslačak.Prekrasno!

KRATKI IZLET / SKAD Gradsko kazalište Požega

Ovu predstavu mogli bismo nazvati predstavom ceste, predstavom koja kroz scenski znak puta/izleta pripovijeda o dilemama u životu, o dvojbama, o borbama sa stereotipnim predrasudama i sve to iz vizure mladih protagonista. Predstava je nastala na motivima romana „Kratki izlet“ Antuna Šoljana i progovara o grupi mladih koji odluče krenuti na izlet u Zagvozd. Brojni i ujednačeni ansambl koji se spretno nadopunjava u međuigri nije nastao sam od sebe; rezultat je to vrijednog kazališno pedagoškog rada i samoprijegora mladih ljudi posvećenih kazalištu. Zanimljivi počeci scena (a radi se tu o fragmentarnoj dramaturgiji – logično jer je vrlo dinamički ekonomičan odabir scena diktirao takvu scensku radnju) koji iz žive slike disciplinirano kreću u naglu akciju, nalik na film, glumci “naskoče” na raspoloženje i ekspresiju likova usred događaja bio je za svaku pohvalu. Skice sporednih likova odaju ekonomičnost u korištenju radnje i scenskog vremena (fotoreportera, carinice, vozačice, recepcionerki) bile su  izvedene s mjerom izbjegavajući pretjerivanje ili karikaturu. I opet o osluškivanju publike: koncentrirana publika reagirala je i na izuzetno sitne scenske znakove i na ukupnost nimalo jednostavne priče i nimalo jednostavnih pitanja koja je predstava postavila. Hvala!

PRINCEZA ZAHRA / Teatar Del Arte Bitola, Makedonija
Redatelj: Bojan Stojkov

“Princeza Zahra” je dječja bajka temeljena na orijentalnom folkloru za koju je tekst napisao Dimitar Zaharievski . Ovo je rečenica kojom se u popratnim materijalima najavljuje predstava  Teatra Del Arte iz Bitole, Makedonije, a onda se upale svjetla, podigne zastor i počinje prava čarolija. Pratimo netremice put mladića kroz svijet pokvarenosti, zlobe i beskrupuloznosti; pratimo njegova iskušenja i propitivanja, pratimo njegov put k sreći i ljubavi. Uigran ansambl donosi nevjerojatno stvarne likove, koji (unatoč žanru bajke) ne upadaju u šablonu da postanu jednoznačni. I zaista ne zna se tko bolje donosi karakter: princ, majka, trgovac,duh, sestre ili princeza. Začudna egzotičnost postaje nam poznata kao da se radi o našem, uvriježenom iskustvu, let letećim sagom je začudan i atraktivan kao da je stvaran, pa (unatoč donekle svedenoj scenografiji iz tehničkih razloga) sve izgleda kao neki novi svijet u kojem buja život nepoznat a dohvatljiv, nepoznat a ipak jasan i čitljiv svima. Univerzalna poruka dobra uistinu se prenosi lako, pitko. Songovi i glazba nadahnuti orijentalnim folklorom prirodno a zabavno se uklapaju u radnju pri tom nas suptilno uvode u svijet kazališnih uvjetovanosti ove čarobne predstave. Preko sat vremena ove divne bajke prolazi kao za tren ni jednog trenutka nas ne ostavljajući zakinutima za scenske atrakcije koje su nove i uzbudljive. Detalji kao što je kolorit, rekviziti i posebice dojmljivi kostimi samo naglašavaju ukupnu ljepotu predstave. Pratio sam publiku, upravo onoliko koliko sam mogao jer sam i sam bio “uvučen” u prirodne reakcije publike zadivljujući se uvijek iznova novim atrakcijama na pozornici. Publika je burnim ovacijama na kraju predstave zahvalila umjetnicima na izvanrednom teatarskom doživljaju predstave Princeza Zahra. Bravo!

ALISA U ZEMLJI ČUDESA / Zaprešićko kazalište za djecu i mlade Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić
Redateljica: Marina Kostelac

Predstava Alisa u zemlji čudesa koju je pred prepunom dvoranom Doma kulture Kristalna kocka vedrine izvelo Zaprešićko kazalište za djecu i mlade Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić u sklopu festivala Maslačak primjer je sjajnog kazališno pedagoškog rada njihove voditeljice Marine Kostelac i predanosti kazališnoj umjetnosti brojnog ansambla. Zadivljujući dramaturški pristup sa osam glumica koje tumače naslovni lik uspješno je predstavio nimalo jednostavnu priču, začudnu od teksta i inscenacije, o usamljenosti i sukobu sa nerazumijevajućim svijetom. Scenski pokret, ples, gegovi – sve je bilo usmjereno prema događaju koji je uz impresivnu likovnost ispričano svježe, aktualizirano i jasno. Aktualizacija klasičnih tekstova (ili manje klasičnih tekstova, prije bi se moglo reći samo starijih ali i dalje avangardnih u konkretnom slučaju teksta Lewisa Carola) često predstavlja prepreku no ova predstava, vjerujem uz najveći doprinos voditeljice ali također i ansambla spretno prelazi te prepreke i donosi nam osvježeno ali nikako banalizirano ozračje Alise u zemlji čudesa. Brojna publika (a opet sam ih osluškivao) predano je pratila ovo izvanredno scensko događanje. Čestitke!

KONRAD – DJEČAK IZ LIMENKE / Dramski studio Kocka Gradskog kazališta Sisak
Režija: Dubravka Granulić

Redateljica i voditeljica Dramskog studija Kocka Gradskog kazališta Sisak Dubravka Granulić u  svojem kazališno pedagoškom radu ima vrlo zanimljive postupke, počevši od izbora teksta pa do žanrovskog opredjeljenja za stil i način glumačke igre. I u ovoj, jako zanimljivoj predstavi bio je taj slučaj jer Konrad – dječak iz limenke na začudan način govori o roditeljstvu, vršnjačkom nasilju, općoj otuđenosti, konzumerizmu. I tu, ne baš jednostavnu priču, prepunu alegorija, ironije prema društvu koje sve kupuje (ispričanu kroz flashback, sic!) mladi, ali scensko svjesni ansambl Dramskog studija Kocka Gradskog kazališta Sisak, donosi na scenu vrlo dobro. Istakao bih Maksa Hajnemana u naslovnoj ulozi no i svi ostali su pratili taj scenski izraz i s glumačke strane radi se o vrlo ujednačenoj predstavi. Spretne transformacije (jer dobar dio mladih glumaca igra više uloga) samo su dokaz toga. Likovnost predstave (sa začudnim rješenjima konzerve / ljekarne) kao i zanimljiva, netipična postavka učionice u školi u funkciji su zamršenog svijeta ideja predstave  Konrad – dječak iz limenke  Dramskog studija Kocka Gradskog kazališta Sisak; pri čem velike zasluge za taj uspjeh pripadaju Danijeli Gotal Grgurač. I ovoga puta sam osluškivao publiku… Kažu da je dobar pokazatelj za zanimljivost dječje predstave to kad mala publika toliko prati predstavu da svi slatkiši i grickalice koji dođu u kazalište ostanu neotvoreni – naime, kad predstava toliko obuzme publiku da ne stignu razmišljati o grickalicama. E pa ovog puta dvorana iz koje je mlada publika poslije predstave otišla bila je skoro sasvim čista, unatoč tome što je na predstavi bila prepuna. Odlično!

TKO BI BRZO, TAJ BI BRŽE! BRZO, BRŽE, NAJBRŽE! / Dramski studio Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku
Redateljica: Lidija Helajz

Kako je ova predstava nastala kao sinteza govornih vježbi (brzalica) osnovni problem kojeg su spretno i uspješno riješili brojni mladi polaznici Dramskog studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku te njihova samozatajna ali uvijek prisutna kao korektiv voditeljica i redateljica Lidija Helajz ono što se nametalo kao problem bilo je ujedno rješenje: galerija raznih likova poslužila je kao panoptikum presjeka zbivanja života u maloj sredini. Ujednačenost energije ali i svježa neposrednost koju može dati mladalačka korisna arogancija odlike su predstave Tko bi brzo, taj bi brže! Brzo, brže, najbrže!. I tako su se pred našim očima redali događaji koji su nam itekako poznati: od otuđenosti, preko primitivizma, korupcije, alkoholizma pa sve do “instant uspjeha”; isti kao da promatramo život sam, samo stilizirani, svedeni na jedan potez dovoljan da bude scenski znak. Bez ilustracije, bez banaliziranja – život u svojoj punini. Čak i karikature i imitacije su imale onaj poznati prizvuk mladalačkih nestašluka, kao kad učenici imitiraju nastavnika. Opet sam i osluškivao publiku – u prepunoj dvorani mislio sam da će se i publika početi uključivati u predstavu. Vrlo zanimljivo!

PIPI DUGA ČARAPA / Dramski studio Kockica Gradskog kazališta Sisak
Režija: Dubravka Granulić

Švedska popularna književnica za djecu Astrid Lundgren se čitavog svog stvaralačkog života borila protiv konformizma i uniformnosti i mada to drugačije izgleda u jednoj tako razvijenoj zemlji poput Švedske ta borba nije bila nimalo jednostavna ali ostavila nam je u naslijeđe sjajnu junakinju Pippilottu Viktualiu Rullgardinu Krusmyntu Efraimsdotter Långstrump – Pipi dugu čarapu. Predstava Pipi duga Čarapa koju je pred punom dvoranom publike izveo Dramski studio Kockica Gradskog kazališta Sisak u režiji Dubravke Granulić svojom neposrednošću i veselim epizodama  spojenim u zabavnu scensku pripovijest oduševila je publiku i iznijela ideju o važnosti shvaćanja i prihvaćanja drugačijih. Jasna je i ideja nenasilja koja također proizlazi iz ove likovno atraktivne predstave. Kazališni pedagoški rad sa brojnim mladim ansamblom iskoristio je spretno udvajanje glavnih likova pa se radost igranja većih uloga pružila većem broju polaznika Dramskog studija. U osluškivanju publike imao sam prigodu vidjeti da su se i iz publike dizale ruke kao spremnost za odgovaranje na “matematičke zadatke” postavljene sa scene. Pljesak i pjevanje veselog songa iz predstave nastavili su se i nakon kraja. Bravo!

SNJEGULJICA / Dramski studio Dada Kazališne družine Pinklec Čakovec
Redatelj: Davor Dokleja

Lutkarske predstave imaju posebnu draž za djecu ali i za ono dječje u nama odraslima. Dramski studio Dada Kazališne družine Pinklec iz Čakovca u režiji Davora Dokleje kreće ovu predstavu iz, praktično, ničeg – na pozornici se nalaze dva konopca za sušenje rublja na kojima je jedna bijela haljina. U zimskom danu, glumci sa elementima zimske odjeće (rukavice, šalovi, kape) vješaju plahte i tkanine bijele boje i iz tog, skoro histrionskog (histrioni – putujući glumci) početka počinje se rađati lutkarska čarolija. Likovi začudne lutkovnosti igraju svima poznatu bajku Snjeguljica, aktualiziraju je na sjajan način da ideja o nagradi vrline i propasti taštine lako pronalaze put do publike. Nimalo lagan zadatak da se bez pomoći gomile objašnjavajućeg teksta i bez rekvizitarija ili doslovnog likovnog prikazivanja preko posrednika – lutke ispriča pripovijest na jasan i djeci razumljiv način u potpunosti je ostvario cilj. Naposlijetku, kraj predstave se kao u začaranom krugu vraća na dva konopca za rublje na kojem su sad Snjeguljičina haljina i prinčeva košulja. I ovoga puta je publika živjela uz predstavu, “hvatajući” i najmanje postupke lutkara, reagirajući na svaku pošalicu te je na kraju nagradila gromkim aplauzom. Sjajno!

CAREVO NOVO RUHO / Dramski studio Dječjeg kazališta Dubrava, grupa N
Režija: Stela Švob
Voditeljica: Ivanka Lehunšek

Bajka Hansa Christiana Andersena Carevo novo ruho u režiji Stele Švob koju je na festivalu Maslačak izveo mali i uigrani ansambl Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava, grupa N predstava je s idejom o suvišnosti i banalnosti svake sujete. Ono što je velika prednost i odličan pedagoško kazališni pristup je to da je pripovijest ispričana vjerno predlošku. Dramatizacija koja je uključila i lokalni, purgerski dijalekt omogućila je glumcima da se uvjerljivo izraze na sceni. Logična i pregledna mizanscenska postavka ove predstave, što je zasluga redateljice, malim glumcima je omogućila da se pokažu na sceni u najboljem svjetlu. Vrlo dobro!

GOSPODAR MUHA / Dramski studio mladih Gradskog pozorišta Bečej
Redatelj: Igor Pavlović

Dramski studio mladih iz Bečeja, poznat sisačkoj publici s ranijih festivala Maslačak po atraktivnim postavkama “Ćelave pjevačice” i “Kralja Ubua” ovoga puta postavio je na scenu klasik svjetske književnosti – roman “Gospodar muha” britanskog nobelovca Williama Goldinga. Riječ je o čuvenom distopijskom romanu koji govori o krahu jedne civilizacije, ali i o preispitivanju ideje ljudskosti u suvremenom društvu. Tako je katalog festivala Maslačak započeo opis ove zanimljive predstave.A na sceni, na kojoj je i smještena publika, se dogodila eksplozija energije i ponekad namjerno mučne ekspresije koju je doslijedno izveo mladi ansambl. Kroz citatnost redali su se prizori nuklearne kataklizme koju su glumice popratile pjesmom We’ll meet again (podsjećajući na završetak filma Stanleya Kubricka “Dr Strangelove” gdje tu pjesmu uz snimke nuklearnog holokausta pjeva Vera Lyne); potom scenografija koja je podsjećala na  slike preživjelih u avionskoj nesreći u Andama 1976 (anticipacija kanibalizma) i tako redom do skliznuća u opći kaos i nestajanje. Suspence koji se protezao kroz čitavu predstavu imao je elemente filma strave, a ukupni dojam mučnine i grozote postignut je u cjelosti. Osluškivajući publiku (ili u ovom slučaju jasno vidjevši reakciju publike) mogu samo reći da je ostala šokirana  a to je očevidno bio i cilj predstave. Hrabro!