Trenutno pregledavate Završnica

Završnica

Samuel Beckett: ZAVRŠNICA (ENDGAME)

Režija: Zlatko SVIBEN
Scenografska suradnja: Saša ŠEKORANJA
Scenski kostim: Barbara BOUREK
Scenska glazba: Igor VALERI
Suradnja na scenskom govoru: Branka CVITKOVIĆ
Suradnja na scenskom pokretu: Damir KLEMENIĆ
Dramaturška suradnja: Bojan MAROTTI
Oblikovanje svjetla: Zoran NAJDENOV
Oblikovanje zvuka i projekcije: Dražen GOLUBIĆ
Inspicijentura: Radmila BRODARAC
Vodstvo svjetla: Zoran NAJDENOV i Marijan MARKOVIĆ
Vodstvo tona: Dražen GOLUBIĆ i Nenad ROŽANKOVIĆ
Vodstvo projekcije: Čedomir MARINKOVIĆ
Maska: Marija BINGULA
Garderoba i rekvizita: Đurđica HUML

Glume: Areta ĆURKOVIĆ, Ivana SOLDO, Miroslav ČABRAJA, Mladen VUJČIĆ

Izvršni producenti: Jasmin NOVLJAKOVIĆ i Jasminka MESARIĆ
Organizacija: Jelena BOBETKO
Izradba scene i rekvizita: Siniša ARDALIĆ i Branko AMBRINAC
Krojački radovi: Zvonko MAJDIŠ
Vlasuljarski radovi: Ružica MILER i Julija SEGINJ

O NASLOVU

Ova je Beckettova drama prvi put izvedena u Velikoj Britaniji na francuskome kao Fin de partie 3. travnja 1957. u Royal Court Theatre u Londonu. Sam je Beckett dramu preveo na engleski, i taj je prijevod objavljen 1958. u izdavačkoj kući Faber and Faber Limited. Razlike su međutim između francuskoga izvornika i toga Beckettova prijevoda na engleski razmjerno velike. Stoga bi možda bilo primjerenije govoriti o dvjema inačicama, onoj francuskoj i onoj engleskoj (razlike su još uočljivijeizmeđu francuske i engleske inačice Godota. U nas je drama ponajviše poznata u prijevodu Alke Škiljan, s francuskoga jezika, pod naslovom Svršetak igre.

Za ovu je predstavu međutim ta Beckettova drama prevedena s engleskoga jezika, pa stoga valja reći da se zapravo izvodi njezina engleska inačica. Engleski pak naslov Endgame, za razliku od francuskoga Fin de partie, nedvojbeno upućuje na završetak šahovske partije (otvaranje, središnjica, završnica), a potom može biti i poopćen u smislu završetka stanovite cjeline, tj. kao njezin završni dio.

K tomu, riječ završnica “pokriva” još jedno značenje, koje se posebice dobro vidi u njemačkome prijevodu naslova Beckettove drame – Endspiel. Naime u njemačkome riječ Endspiel može značiti i “završna igra”, tj. “finale” (primjerice u kakvu natjecanju), a u nas se je opet u novije doba uobičajilo umjesto nazivaka četvrfinale, polufinale i finale, koji se najčešće javljaju u različitim nadmetanjima, rabiti hrvatske otpovjednice četvrtzavršnica, poluzavršnica i završnica.

Premijera: 28.6.2009.