režija: Zlatko SVIBEN
scenografska suradnja: Saša ŠEKORANJA
scenski kostim: Barbara BOUREK
scenska glazba: Igor VALERI
suradnja na scenskom govoru: Branka CVITKOVIĆ
suradnja na scenskom pokretu: Damir KLEMENIĆ
dramaturška suradnja: Bojan MAROTTI
oblikovanje svjetla: Zoran NAJDENOV
oblikovanje zvuka i projekcije: Dražen GOLUBIĆ
inspicijentura: Radmila BRODARAC
vodstvo svjetla: Zoran NAJDENOV i Marijan MARKOVIĆ
vodstvo tona: Dražen GOLUBIĆ i Nenad ROŽANKOVIĆ
vodstvo projekcije: Čedomir MARINKOVIĆ
maska: Marija BINGULA
garderoba i rekvizita: Đurđica HUML
osobe:
HAMM: Areta ĆURKOVIĆ
CLOV: Ivana SOLDO
NAGG: Miroslav ČABRAJA
NELL: Mladen VUJČIĆ
izvršni producenti: Jasmin NOVLJAKOVIĆ i Jasminka MESARIĆ
organizacija: Jelena BOBETKO
izradba scene i rekvizita: Siniša ARDALIĆ i Branko AMBRINAC
krojački radovi: Zvonko MAJDIŠ
vlasuljarski radovi: Ružica MILER i Julija SEGINJ
O NASLOVU
Ova je Beckettova drama prvi put izvedena u Velikoj Britaniji na francuskome kao Fin de partie 3. travnja 1957. u Royal Court Theatre u Londonu. Sam ej Beckett dramu preveo na engleski, i taj je prijevod objavljen 1958. u izdavačkoj kući Faber and Faber Limited. Razlike su međutim između francuskoga izvornika i toga Beckettova prijevoda na engleski razmjerno velike. Stoga bi možda bilo primjerenije govoriti o dvjema inačicama, onoj francuskoj i onoj engleskoj (razlike su još uočljivijeizmeđu francuske i engleske inačice Godota. U nas je drama ponajviše poznata u prijevodu Alke Škiljan, s francuskoga jezika, pod naslovom Svršetak igre. U Hrvatskoj je pak ta drama, pod tim naslovom i u tome prijevodu, izvedena nekoliko puta, i to:
1958.- Zagrebačko dramsko kazalište (danas Dramsko kazalište "Gavella"), redatelj Mladen Škiljan (premijera 17. listopada)
1959.- Mala scena Dubrovačkih ljetnih igara i Narodno kazalište Dubrovnik, redatelj Mladen Škiljan (premijera 14. kolovoza)
1975.- Dramski ansambl Splitskog ljeta, redatelj Vlatko Perković (premijera 13. srpnja)
1990.- Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, redatelji Tomislav Durbešić i Angel Palašev (premijera 26. lipnja
1993.- Dramsko kazalište "Gavella", redatelj Petar Veček (premijera 16. listopada)
Za ovu je predstavu međutim ta Beckettova drama prevedena s engleskoga jezika, pa stoga valja reći da se zapravo izvodi njezina engleska inačica. Engleski pak naslov Endgame, za razliku od francuskoga Fin de partie, nedvojbeno upućuje na završetak šahovske partije (otvaranje, središnjica, završnica), a potom može biti i poopćen u smislu završetka stanovite cjeline, tj. kao njezin završni dio. Evo kako Websterov rječnik opisuje značenje te riječi:
end game
1. the final stage of a game of chess, in which each player has only a few pieces left
2. the final stage of anything
K tomu, riječ završnica "pokriva" još jedno značenje, koje se posebice dobro vidi u njemačkome prijevodu naslova Beckettove drame - Endspiel. Naime u njemačkome riječ Endspiel može značiti i "završna igra", tj. "finale" (primjerice u kakvu natjecanju), a u nas se je opet u novije doba uobičajilo umjesto nazivaka četvrfinale, polufinale i finale, koji se najčešće javljaju u različitim nadmetanjima, rabiti hrvatske otpovjednice četvrtzavršnica, poluzavršnica i završnica.
