Povodom Svjetskog dana kazališta koji se obilježava 27.3., Dom kulture Kristalna kocka vedrine Sisak za Vas organizira predstavu, komediju, nastalu prema tekstu Branislava Nušića “Ožalošćena porodica”. U ovoj priči i Nušić i redatelj predstave poigrali su se ljudskim karakterima koje susrećemo u svim vremenima. Središnji problem koji zaokuplja ˝ožalošćene˝ jest kako podijeliti bogatstvo koje je drugi stekao.
Režiju potpisuje Silvije Vadla, asistent režije je Ivica Rukavina, scenografija i kostimografija Danijela Gotal Grgurač, a glazbeni suradnik Branko Kužnar. U predstavi igraju: Silvije Vadla, Mladen Knežević, Dejan Devetak, Ivica Rukavina, Zoran Osmanlić, Bojan Dunaj, Marijana Barišić, Blaženka Vrbanac, Ivona Nemeth Novak, Željka Marelj, Anita Čalić, Klara Ivanković, Boris Veršić i Gradska željezničarska glazba Sisak.
Predstavu Doma kulture Sisak “Ožalošćena porodica” možete pogledati u petak, 27. ožujka 2015. godine u 19,30 sati u Kazalištu 21, a nakon toga zabavite se uz koncert Kazališnog benda koji počinje u 21 sat.
Istog dana u Kazalištu 21 možete pogledati izložbu fotografija svih predstava Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak, Gradskog kazališta Sisak kao i Amaterskog kazališta i Plesnog teatra.
Ulaznice po cijeni od simboličnih 10 kuna možete kupiti na blagajni Doma kulture Sisak ili rezervirati na broj telefona 044/527-478.
Vidimo se!
HRVATSKA PORUKA UZ SVJETSKI DAN KAZALIŠTA
Matko Raguž, glumac, redatelj i kazališni producent
Dragi kolege i stvaraoci, prijatelji kazališta, kaže se da je cijeli svijet pozornica. Nikada u povijesti svijet nije bio manji, niti pozornica veća. Rekao bih i da buka nikada nije bila veća, a tišina rjeđa. Danas nam je potrebna tišina da mirno razmislimo tko smo, gdje smo i koja nam je svrha.
Zapitajmo se danas (i ne samo danas) o sebi, svom pozivu, svom utjecaju, svojim ostvarenim i neostvarenim snovima. Zapitajmo se što još učiniti da bi onima pokraj, oko i ispred nas bilo bolje, jer samo će tako i nama biti bolje.
Mi koji smo privilegirani suočiti ljude s njima samima, potaknuti ih na razmišljanje, zabaviti ih i nasmijati, rasplakati ih i oplemeniti, mi koji u svoje i njihovo ime imamo i pravo i zadaću postavljati pitanja onima koji imaju moć odluka, zapitajmo se kako ovo vrijeme učiniti podnošljivijim i svijet boljim u ovom okruženju buke (i halabuke) novih medija i društvenih mreža koje su postale lokalno-globalna pozornica.
Kazalište je jedno od posvećenih mjesta ove civilizacije, rijetko mjesto gdje nam pada duhovna „mȁna s neba“ i ako imamo sreće, ponekad ćemo iz njega izaći za poneku spoznaju duhovno bogatiji. Teatar je potreban kao utočište pred „nedaćama svijeta“, mjesto spoznaje, mjesto susreta ljudskih bića, mjesto katarze.
Postoje trenuci iz raznih kazališnih predstava koji će u meni živjeti zauvijek i koje nizašto ne bih mijenjao. Jer oni su mijenjali mene i bez njih danas ne bih bio to što jesam. I zato, dragi kolege glumci, redatelji, pisci i svi ostali, želim da se dogodi što više trenutaka u našim predstavama koji će značiti i živjeti kao što neki već možda davni trenuci žive u našim sjećanjima.
I ne budimo sami sebi svrhom! Zapitajmo se zbog koga smo tu. I cijenimo svakoga tko nas je poželio gledati, jer bi bez njega naša umjetnost bila suvišna i nepotrebna.
Dragi ljubitelji kazališta, hvala vam za svaki dolazak na koju bilo predstavu, za svaki smijeh, za svaku suzu u tišini i mraku gledališta, za svaki aplauz, jer bez vas naša bi umjetnost izgubila smisao.
Sretan vam Svjetski dan kazališta!
I neka tako bude svaki dan.
