Županijska smotra u Sisku 9.i 10. travnja, u organizaciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak bila je izuzetno dobro isplanirana i izrealizirana, riječi su to selektora Roberta Raponje inače kazališnog redatelja i profesora. Sisak se potvrdio kao grad vrsnog amaterskog kazališnog izričaja. Većina amatera radi posvećeno, organizirano, promišljeno i profesionalno vođeno, tako da rezultat nije izostao.
Selektor je obadva dana bio jako zadovoljan izvedbom predstava, a prema njegovim riječima drugi dan u Sisku bio je prava kazališna svečanost. Tri predstave, tri vrsna kazališna uratka. Prva najbolja, po izboru selektora, bila je predstava Dramske družine Doma za starije i nemoćne osobe, pod vodstvom Jasmina Novljakovića.
Njegova družina izvela je dojmljivu, dirljivu predstavu pod nazivom Kolodvor. Vremešni ljudi, štićenici doma za starije osobe iz Siska čekali su na kolodvoru.. i u tom iščekivanju govorili su poznate stihove o ljubavi i čekanju. Svaki izgovoreni stih u njihovoj izvedbi dobivao je neko novo, duboko, ljudski potresno značenje. Ovaj tip poetskoga, sjetnog teatra dugo nisam vidio na scenama.
Izvoran je i autentičan to kazališni čin, svaki stih, svaka gesta, svaki pogled izašao je iz duboke potrebe izvođača da svom životu daju neki dodatni smisao. Napor vrijedan hvale i velikog Exemple de Forefront, l'ensemble du jeu de blackjack en ligne est vraiment un jeu tres imprevisible cependant, les lignes directrices de l'ensemble du jeu donnent a la maison un avantage de 4,5 cent sur chaque dollar qui traverse la table. poštovanja.
Drugo mjesto zauzeli su glumci Scene Sisak, koji su pod redateljskom palicom izveli predstavu Sveta Tea prema tekstu D.T Arciera, u prijevodu i adaptaciji redatelja Tihomira Kosića. Ova izvedba je pokazala da Scena Sisak ozbiljno, predano i posvećeno promišlja dramski teatar. Uprizorili su tekst američkog autora koji tematizira mračnu stranu obitelji. O mnogo čemu se u obitelji ne govori, ali dođe vrijeme kad se naprosto mora progovoriti – a sve u ime istine za kojom svi težima kako bismo mogli izgraditi svoj identitet. Koliko je u nama genetskog nasljeđa? I kako nas ono određuje?- osnovno je pitanje koje muči mladog Benjamina. Vješto dramaturški isprepletena drama drži pažnju svojom neobičnom dramskom strukturom i zanimljivim dijalogom. Grupi glumaca predvođenim Stivom Stipićem u ulozi djeda očito se ovaj tekst jako dopao, zdušno su se zalagali kroz cijelu, čak pomalo i dugu predstavu i obranili do posljednjeg atoma razlog zašto su na sceni. Primjerena režija, dobar odabit glazbe, odlično domišljena scena, uz vrsnu glumu, glavne su karakteristike ove predstave.
Treće mjesto ove smotre zauzeli su mladi glumci Dramskog studija Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak s predstavom „Djevojka koja je mrzila kasniti“ nastalu prema pismu Branke D. profesorice iz ŠPUD-a Zagreb.
Autori adaptacije teksta su sami izvođači, dok je redatelj predstave iskusni kazalištarac Nebojša Borojević. Tema predstave je vrlo ozbiljna, društveno angažirana i progovara o mnogim problemima našega društva koji se susreću u školstvu: nepotizam, korupcija, manipulacija i nasilje nad mladima jedne strane, dok je s druge strane mladenačka želja i glad za kreacijom i znanjem. Iako je rađena prema istinitom događaju, predstavi ne nedostaje fikcije i izleta u “literaturu” kako dramsku, tako i poetsku. U predstavi se govori hrvatskim i engleskim jezikom. Sve čestitke autorskoj ekipi, koji su prije svega vrsni kazališni pedagozi.
