18. Međunarodni festival dječjih kazališta “Maslačak” održan je u Sisku od 9. do 14. svibnja 2016. godine. Tematska poveznica ovogodišnjeg festivala bila je žanrovska i stilska raznovrsnost kojom se odlikuje kazališni izraz mladih izvođača za mladu publiku u sadašnjem trenutku amaterskog kazališta u Hrvatskoj. Evo i zapažanja o predstavama pojedinačno:
1) Dramski studio Zorin dom Karlovac „IGRA“
Već poslovično uigran ansambl Dramskog studija Zorin dom prikazao je glazbeno scensku i plesnu igru nastalu prema tradicionalnoj meksičkoj pripovjesti. Igranje arhetipova (ljudskih mana i vrlina) kao karaktera i likova uvijek predstavlja opasnu zonu u kojoj ti likovi prijete da se prikažu plošno, no to ovog puta na naše veliko zadovoljstvo nije bio slučaj. Izuzetno zabavna i artificijelna (pogotovo u plesnim brojevima) izvedba osvaja nas neposrednošću, ne docira i ne prejudicira naše odnose prema prikazanim osobinama. Neposredan jezik (urbani izričaj Karlovca) realističan je i živ, dinamičan kao sredstvo pomoću kojeg nam se mladi glumci vješto obraćaju. Nenametljiva a opet duhovita igra oko odabira kostima (i rekvizita) potpora je razumljivosti događanja. Efektnost a ponekad i raskoš scene (plesni pas de deux na temu “Queenovaca”) upotpunjuje harmoničan efekt ovog uprizorenja. Naposlijetku, izuzetno važna je i duhovitost predstave minuciozno sastavljene od zanimljive suigre skupine i pojedinca, skupine i para ili pojedinačnih brilijantnih epizoda (u stilu “stand up” komedije ili kozerskih monologa); to predstavu „Igra“ čini jako dobrom zabavom za publiku.
2) Dramski studio Kockica Sisak „ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA“
“Ekonomična” dramaturška obrada poznate pripovijesti o kojoj je do sada već referirano u puno osvrta na ovu predstavu Dramskog studija Kockica vremenom trajanja predstave nije postala banlna. Primjerenost i logika bliska mladoj publici ne oduzima čar neposrednosti prikazivanja scenskog “života” likova kroz trajanje radnje. Relativnost scenskog vremena što spretno premošćuje uporaba raznih naratora koji nam donose priču iz svoje perspektive dinamizira ovu predstavu i ponovno je čini zabavnom za publiku. Brojni ansambl (uz neke manje, nebitne neigurnosti u gestikulaciji ili prezentaciji glazbenih brojeva) hrabro vodi predstavu ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA pred najzahtjevniju publiku.
3) Dramska družina OŠ Matije Gupca Zagreb „IZ SNOVA“
Svakodnevni život današnjeg prosječnog osnovnoškolca i ne vrvi baš epohalnim događanjima, ali ova razigrana i izražajna (čak ponekad simpatično glasna i brza) inscenacija školskog igrokaza ponovno je jedan zabavni uradak kojeg publika voli gledati. Uz brz tempo odvijanja radnje (brilijantno razrađena scenska borba dječaka ili stalnih prepirki roditelja) scenski su naglašeni i dobro usmjereni akcenti kao što je očev “vapaj” – Nemam žlicu! (za kojeg tek na okruglom stolu saznajem da je spretna ekstempora – još veće pohvale glumcu!); ili pak reakcije “isključenog” brata Mislava zadubljenog u kompjuterske igre. Opet urbani leksik (ovog puta je to idiom Zagreba) čini predstavu IZ SNOVA živom i razigranom.
4) Dječji vrtić Sisak stari Sisak „MACA PAPUČARICA“
Iako se radi o veseloj igri koju su primjereno dječjem uzrastu osmislile i realizirale odgajateljice vrtića (dakle, predstava izvan službenog programa), bitno je naglasiti koliko se ova vrlo poznata priča jednostavnim scenskim rješenjima a opet suvremeno i zabavno prezentirala pred dječju publiku. Nakon spretnog korištenja naratora (naslovnog lika) ispred zatvorenog zastora (neka vrsta prologa) nazočili smo simultanom događanju u tri doma. Ovaj postupak je učinkovito zgusnuo scensko vrijeme ne umanjujući razumljivost priče. Ograničena, svedena tehnička rješenja jasno su ocrtavala atmosferu (oluja u šumi) a pouka nije shvaćena kao puko dociranje već kao logičan rasplet fabule.
5) Dramska družina Prve OŠ Ogulin „PLAVO NEBO“
Učenici 2. razreda OŠ koji čine ovaj maleni ali spretno uvježbani i vrlo izražajan ansambl uspješno su se okušali u zahtjevnostima kzališta sjena i ispripovjedali nam sjetnu priču o samoći. Zadivljujuća likovnost koja je u znakovima (slika na štafelaju, stolica i knjiga, maleni prozor sa zavjesama) nježno usmjerila našu vizuru na prozor (gdje su bile projicirane sjene) nastavila se i u takorekuć “zumiranom” prikazu kazališta sjena u okviru prozora. Sjajan suodnos junakinje (usamljene djevojčice slikarice) sa sjenama ili pak slikom koja nastaje, razgovjetna i angažirana (zanimljiva) priča ispričana jednostavnim jezikom, maštovitost i spretna usmjerenost te naglašenost općih znakova (znak srca za ljubav, ptica za prolaz vremena) dio su ove vrlo lijepe kazališne minijature.
6) Dramski studio ZKM Zagreb „BOG“
Već poslovično uvježbani brojni ansambl Dramskog studija ZKM iz Zagreba uspješno nam je dočarao sve frustracije, fobije, neuroze, dvojbe i nadasve skepsu hipersenzibilnog urbanog autora Woody Allena. Kaotična košnica velegradske prašume informacija, digresija, aluzija, multikulturalnih reminiscencija poslijednje su mjesto gdje bi smo tražili stvaralačko ozračje, pa ipak – u ovom circulusu viciosusu što započinje i završava uz zdvojnog autora pokraj stolne svjetiljke i pisaćeg stroja, uz strah i fizički bol kojeg nanosi prvi umjetnički “potez na platnu” u nečem što je tako virtualno kao kazalište nalazi se vesela kazališna igra u kojem je valjda najjednostavnije sve te događaje, strahove, dijagnoze (prave ili lažne – ipak se radi o Woody Allenu, prvom hipohondru slobodnog svijeta) samo nabrojati, nabacati, nagurati na scenu uz par ekstempora (možda za mrvicu preaktualiziranih), provociranje publike i eto pravog urbanog kazališnog košmara – dakle kazališta Woody Allana.
7)Plesni i Baletni studio Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak „SNJEŽNA KRALJICA“
Plesna bajka SNJEŽNA KRALJICA u izvedbi Plesnog i baletnog studija Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak jedna je od onih dragulj – predstava koje na zadivljujuć način koriste u baletu tako čest konflikt pojedinca ili para protiv skupine koja predstavlja svako okruženje, od onog banalnog svakodnevnog (kao igra) ili onog romantičnog (kao dvor kraljice ogledala, renesansni bal ili razbojnička skupina) do onog filozofski domaštanog kao svijet hladnoće, tanatosa i nestanka sveg, pa i prirode (kao što je kraljevstvo snježne kraljice). U skoro pa ritualnoj bojazni (maštovito prenesena fobija skandinavaca ili čak svih sjevernjaka od okrutne sverazarajuće hladnoće što ih pritišće najvećim dijelom godine) simbol jedne crvene, žive ruže u koju su utočena sva vina i sunca toplog Juga jedino je ali sasvim dovoljno oružje Gerde u osamljenoj ali pravednoj borbi za spas prijatelja Kaya. Scensko vrijeme i njegovo ingeniozno korištenje jedno je od najzanimljivijih postignuća autorice Jasminke Petek Krapljan jer nam put do sniježne kraljice unatoč što se događa kroz niz kratkih epizoda izgleda dug, pretežak i zastrašujuć. Vizualnost inscenacije, likovnost nadilazi okvire svakodnevnog – stremi k prizivanju bajke iz vrlo visokih profesionalnih produkcija.
8) Umjetnička škola Poreč „JEŽEVA KUĆICA“
Autorski gledano, radi se o najkompletnijoj predstavi festivala jer su dramatizacija, glazba, režija, koreografija, izvođenje glazbe, ples i gluma izvorno djelo ovog ansambla. Poznata priča za djecu Branka Ćopića dragulj je literature za djecu; stih i metrika uklopili su se u urbani hip-hop izraz (rap) kojim su mladi izvođači (pogotovo dva zeca naratora) spretno ovladali. Karakterizacija likova koji su pored svojih, “životinjskih” karakteristika preuzeli i neke ljudske (lisica – brižnost i manipulativnost; vuk – liderstvo i opreznost, medvjed – bahatost itd.) naglašena je (bitno je reći ali ne i prenaglašena) glazbom, pokretom i kostimom. Sličnost Ježurke Ježića (Kostimom, gestom, pokretom, rekvizitom) s Charlijem Chaplinom (njegovim Skitnicom) anticipira opredjeljenje autora i naglašava poetičnost konflikta usamljenog junaka protiv nepravednog svijeta. Artizam i ozbiljnost mladog ansambla, bilo da se radi o glazbi, glumi ili plesu je na vrlo visokom, ujednačenom tehničkom nivou, čak i prigodom komičnih, slobodnih plesnih epizoda (epizoda Ovce npr.) kada bi bilo lako, čak i razumljivo pretjerati radi imedijatnog povratnog efekta. Sve navedeno, autorska preciznost i maštovitost ali i radost igre koja se vidjela amabaš kod svih u ansamblu potvrđuje da je JEŽEVA KUĆICA vječni klasik.
9) Dramska sekcija OŠ Sveti Franjo Tuzla, BiH „MALI PRINC“
Svjetski poznata bajka Antoine De Saint Exupérya u ovoj vrlo poetičnoj izvedbi odlikuje narativna preciznost, jednostavnost u scenskim rješenjima, precizna logika u kronologiji pripovjedanja te artikulirana izvedba baš cijelog glumačkog ansambla. Glumački postupci poput mimike ili stilske obojenosti pokreta kod manjih uloga (poslovni čovjek, zmija) odmjereni su ali itekako u službi plastičnog oblikovanja karaktera. Gnomske sentencije tako česte kod ovog autora postavljene su tako da izgledaju kao prirodno zaključivanje lika bez imalo natruha dociranja. Glavni likovi (Pilot, Mali Princ i Lisica) doslijedno donose na scenu razvoj svojih likova koje svaka epizoda nečim obogaćuje i čini prosvjetljenijima. Upravo ta vrsta izraza koja nas od opće potrebe da uredimo svoju okolinu vodi do želje, potrebe a na kraju i dužnosti (čak poziva) da uredimo svoju dušu čini predstavu MALI PRINC izvrsnom.
10) Gledališka skupina Povej naprej Maribor, Slovenija „VSAK IMA ROJSTNI DAN“
Nepretenciozno ali nikako trivijalno uprizorenje nastalo prema pripovjesti nizozemskog autora u strožijem bi žanrovskom svrstavanju vjerojatno bilo smješteno između školskog igrokaza i kinderteatra. Minimalizam kojim su se u ovom ansamblu služili (od scenografije do ukupnog korištenja scenskog prostora) zapravo je doprinosio priči koja je nedvojbeno držala našu pozornost. Preciznost nekih glumačkih rješenja je pri tome (uloga Raka posebice – sjajna živa slika) bila začuđujuća i profinjeno komična. Naratorska uloga Medvjeda ili komentatorsko realizatorska pedantne Vjeverice obasjale su ovaj scenski uradak iz dva različita kuta gledanja i povela priču predstave VSAK IMA ROJSTNI DAN prema zaključnoj misli potrebe plemenitosti i nesebičnosti. Manje tehničke poteškoće izazvane objektivnim okolnostima nisu u većoj mjeri utjecale na izvedbu predstave.
11) DV Sisak novi Sisak „ČARAPOJEDAC“
Predstava koju su izvele odgajateljice DV Sisak novi iz Siska nije u službenom programu festivala ali ipak smatram da zaslužuje određeni komentar. Ukratko: velečudo scenske improvizacije :).
12) Zaprešićko kazalište za djecu i mlade Zaprešić „SAN IVANJSKE NOĆI“
U godini obljetnice velikog Williama Shakespearea ovaj dobno različit ansambl (od dječjeg preko osnovnoškolskog uzrasta pa do srednjoškolaca) spretno predvođen entuzijastima voditeljima uspješno je realizirao nimalo jednostavnu zadaću scenske postavke predstave SAN IVANJSKE NOĆI – klasika komediografske literature i remek-djela oksidentalne civilizacije. Manje artikulacijske nejasnoće su pri tom stavljene u stranu ukupnim dojmom svježine, slobode i radosti glumačke igre koje su odlikovale mlade glumce (posebice Pucka, Oberona, Hermiju, Hipolitu, Teseja). Likovnost ove komične bajke i tri plana Shakespearove fabule jasno i precizno ovo uprizorenje stavljaju u red vrlo zanimljivih predstava. Kostimska rješenja (nevažno je li u njima sudjelovao financijski status kazališta) različito su postavila dvor Tesejev, vilinski svijet i obrtničku predstavu, pa je tim više bilo lakše pratiti interakciju tematskih krugova jedne druge ili treće sfere. Glazba i zahtjevni svjetlosno scenski efekti pratili su scensko događanje i (u slučaju Kupidonovih scena) anticipirali djelovanje “viših sila”.
13) Umjetnička škola Franje Lučića Velika Gorica „H2O ODA“
U žanrovskim orjentacijama kazališta za djecu i mlade rijetko se susreće antiiluzionistička predstava plesnog teatra. U plesu se nerijetko susreću studije raznih elemenata i pojava – zrak, vatra pa i voda kao u slučaju ove predstave. Dakle što ovo tehnički superiorno otplesano, uz zavidnu plesačku kondiciju (što se od ovih izvođača i očekivalo) scensko djelo čini predstavom? Prije svega jasno razvijena priča i ideja ode vodi. Vodi koja kreće od milijunljetnog erodiranja i mijenjanja materijala kap po kap, do vibracija, valova (u kojima voda postoji) i naposlijetku do zaprepašćujuće snage vode u naletu. Sukladno tome smo svjedočili preciznom oblikovanju pojedinačnog pokreta plesača, pa skupine pa formacije i naposlijetku čitavog ansambla. Precizna, u planovima ujednačeno razrađena koreografija navodila nas je da prepoznajemo drhtavost vode, njeno evaporiranje, njen viskozitet (elastičnost) njenu mekoću, lakoću i težinu i snagu. U ujednačeno izvrsnoj postavi plesača nitko nije posebno iskakao (uostalom to je bila očita namjera koreografa) ali se pažljivim gledanjem moglo uočiti spretnost plesačica kada su ostale “sama protiv (ili izvan) skupine” ili sjajna prilagodljivost jedinog plesača u ansamblu i uspješno praćenje prirodne mekoće plesačica a opet naglašena scenska snaga u baziranju zadnjeg plana (iza skupine) kad im je služio kao svojevrsni antejski oslonac. Normalno je onda da je publika (po defaultu manje informirana) uspješnu predstavu H2O ODA prepoznala i nagradila gromkim aplauzom.
14) Ansambl Plesna scena NS Dubrava Zagreb „MUZEJSKA PRIČA“
Plesno kazalište ne povezujemo često s komičnim izrazom ali u ovom slučaju gdje je, razotkrivajući naše svakodnevne samoće i otuđenja Plesna scena NS Dubrava iz Zagreba. ujedno i demistificirala okamenjenu ozbiljnost muzejsko galerijskog prostora ta komika vrlo dobro funkcionira. Ljudi X (a nije bila niti namjera ocrtavati ih prerealistično) sukobljavaju se sa svojim predrasudama, svojim neznanjima, reakcijama i otkrivaju nam kroz igranje sa raznim stilskim predznacima (od horrora do burleske) kako muzej (galerija) i nije mjesto gdje bismo morali biti silno ozbiljni i pametni i kako, nakraju krajeva, ništa nećemo razbiti ili uništiti svojim vlastitim poimanjem umjetnosti. U ujednačenom ansamblu posebno se ističe nerv za komiku izvođačice koju bismo mogli nazvati gospođica “Pardonček”. Uigranost ansambla jest na visokoj razini što se naglašeno prepoznaje u tvorenju skupne skulpture iz sijaseta pojedinačnih. Sve rečeno učinilo je da MUZEJSKA PRIČA učinkovito zabavi dječju publiku.
15) Dramski studio mladih Gradskog pozorišta Bečej, Srbija, „ĆELAVA PJEVAČICA“
Apstrahirajući faktografiju vezanu uz prvu antidramu E. Ionescoa (kronologiju i uspjeh – neuspjeh) vidljivo je da je u ovoj razigranoj predstavi autorski tim baš kao i cijeli ansambl slijedio neka ključna mjesta koja tvore finu konstrukciju drame ĆELAVA PJEVAČICA. Najprije “žongliranje” s govorom; to je izražajno sredstvo teatar apsurda preuzeo iz “bulevarskog kazališta”.Gospođa Smith tu ima nimalo lagan zadatak postavljanja koda koji nam omogućuje daljnje čitanje drame ali kako je taj zadatak protagonistica obavila besprijekorno pred nama se počinje graditi apsurdna konstrukcija koja nam na elegantan način poručuje da što više učimo o komunikaciji i da što više posvećujemo pozornosti komuniciranju se sve manje razumijemo. S tim tematsko idejnim “prtljagom” ova predstav postaje živa i aktualna danas i ovdje na ovim uzburkanim europslim vodama. Gabaritima manja ali signifikantna uloga Mary poigrava se sa stilom i žanrom unutar ove predstave pa tako vidimo natruhe melodrame ali i horora u istoj predstavi koji nas, nimalo začudno, vode prema cilju – apsurdu. Režijski blicevi i fizički kazališni mehanizmi (strojevi) bili su katalizator antidramske radnje (posebice ulaskom g-dina i g-đe Martin i kasnije vatrogasnog kapetana. Ono što je kao vidljiva prednost bilo iščitano kroz cijelu predstavu jest šarm kao sastavni dio svakog od glumaca. To je predstavu činilo vrlo zabavnom i lakom za gledanje. Par tehničkih problema koji su malo smetali ne treba naglašavati jer se ionako radi o propustima koji se neće ponoviti. Ionescovski kraj predstave je kako i logičan tako i još više zabavan i upućuje nas da Dramski studio mladih Gradskog pozorišta Bečej ovom predstvavom širi danas tako potreban scenski optimizam.
ZAKLJUČAK:
Sve navedeno bio je dio našeg promišljanja pitanja: Što sve djeca i mladi smiju i što im je primjereno postavljati na pozornicu. Odgovor je : Sve žanrove uz jasnu motivaciju, jer ovij je petnaest predstava bilo po svemu različito a kazališni ugođaj na svakoj od tih predstava bio je imanentan. Današnji trenutak amaterskog kazališta mladih i djece je također naklonjen toj vrsti ekspresije jer mašta može efikasno zamijeniti novac.
Kazališni redatelj: Silvije Vadla
